Miloš Radović – Dijamant koji se brusi sopstvenom voljom

Izvor: Info centar Sokolac/Bojana Marković

Objavljeno u 277. broju Sokolačkih novina

U redovima koji slijede donosimo vam priču na koju smo prije četiri godine stavili zapetu očekivanja. Znali smo i tada da će u životu našeg Miloša Radovića uslijediti događaji vrijedni pomena, a unaprijed smo sigurni da će i na kraju ovog teksta stajati isti znak interpunkcije.

O Milošu smo u „Sokolačkim novinama“ pisali 2019. godine kada je na Fakultetu tehničkih nauka u Novom Sadu od 2.900 primljenih brucoša bio prvi na listi.

Iste godine, na poziv Njegovog kraljevskog visočanstva prestolonaslednika Aleksandara Karađorđevića bio je na prijemu u Belom dvoru. Miloš tu nije stao. Iako je u novo poglavlje u životu krenuo sa skromnim željama, uspio je da pomjeri postavljene granice. Ove godine diplomirao je na Fakultetu tehničkih nauka kao prvi student iz svoje generacije sa prosječnom ocjenom 10. Ovo veliko postignuće donijelo mu je stipendiju Dositeja, koju dodjeljuje Fond za mlade talente.

-To je stipendija najvišeg ranga koju država Srbija dodjeljuje uspješnim mladim ljudima koji postižu zapažen uspjeh u školovanju. Iako sam za svoj rad i učenje bivao nagrađivan brojnim stipendijama tokom školovanja, ova nosi posebnu težinu – kazao je Miloš.

O svom studentskom životu, uspjesima i postignućima govori ponosno, ali skromno, što njegovoj pojavi i djelu daje dodatnu izuzetnost.

-U životu nastojim da postavim realne ciljeve. Na početku sam se trudio da svoje obaveze obavljam na vrijeme, da godinu završim u roku i zadržim mjesto na budžetu. Sve se brzo mijenjalo. Život u porodičnom domu zamijenila je vreva studentskog doma. Ti prvi dani za mene su bili posebno neobični, naročito vikendi, jer je bila čudna ta tišina i izostanak porodične gužve. Ubrzo sam stekao novu porodicu u domu i prijatelje, za koje nisam ni slutio da će biti oni koji ostaju za čitav život – prisjetio se Miloš početaka.
Tehnički fakultet baziran je na prirodnim naukama, matematici, osnovama programiranja, fizici, a da je upisao ono što najviše voli dokazuje i činjenica da je sve ispite prvog semestra položio već u januaru.

– Kad sam položio prvi ispit znao sam da ću položiti i stotinu prvi. Tad sam prevazišao sve svoje barijere – istakao je Miloš.

Druga godina donijela je i više vremena za vannastavne aktivnosti, a disciplinovanost i sabranost otvorile su nova polja. Konkurisao je za mjesto OPENS ambasadora u pomenutoj organizaciji koja podržava mlade ljude kroz različite edukativne, kreativne i zabavne sadržaje.

-Izabrali su deset studenata različitih fakulteta i interesovanja i mene među njima. Šarolikost aktivnosti, radionica i sadržaja obogatila je život svakom od nas. Finansirali su različite vidove usavršavanja pa je svako imao, pored opšteg, priliku i za lični napredak. Uporedo sam se rekreativno bavio i plesom, koji mi je bio vid relaksacije i opuštanja.

Školovanje je nastavio spretnim koracima a svakim danom bio je bliži ostvarenju svojih zamisli.

-Na trećoj godini sam dobio stručnije predmete i ti semestri su bili i najzahtjevniji. Gubila se opštost i morali smo da radimo na konkretnim projektima. Iste godine sam se prijavio i na Nacionalni kup u robotici „Eurobot Srbija“, a tri najbolje plasirane ekipe predstavile su se na Evropskom prvenstvu u robotici, u Francuskoj.

Mehatronika je multidisciplinarna inženjerska disciplina koja obuhvata kombinaciju elektrotehnike, računarstva, mašinstva i automatskog upravljanja. Miloševo opredjeljenje na četvrtoj godini bio je Smjer mehatronika, robotika i automatizacija.

-Četvrtu godinu sam primarno provodio u laboratoriji. Dio ispita na mom smjeru je pravljenje robota po tačno određenim propozicijama. Svaka grupa, od po jedanaest studenata, imala je svoj zadatak, a simbioza svih pravilno odrađenih radnji kao rezultat imala je robota koji autonomno izvršava zadate naredbe. Bili smo oslonjeni jedni na druge a ovakav zadatak mnogo je doprinio stvaranju timskih vještina.

Pored obaveza na fakultetu, Miloš je pohađao i stručnu praksu. Imao je priliku da se obučava u firmi koja radi za američko tržište a bavi se proizvodnjom električnih automobila. Kruna na četvorogodišnje školovanje bio je diplomski rad na Katedri za energetsku elektroniku i pretvarače. Mentor mu je bio docent doktor Vladimir Popović. Ističe da, iako mlad, ovaj čovjek je uspio da ga nauči kako da razmišlja i u praksi primijeni svoje znanje.

– Proučavao sam temu koja se bazira na upravljanju robotskom rukom, tačnije, glasila je: „Primena linearizacije u povratnoj sprezi u robotici“. Zadovoljan sam što sam i ovo životno poglavlje uspješno završio, a sad imam vremena da uživam u postignutom i razmišljam o daljim planovima.

Na kraju razgovora Miloš nam je rekao da nije umoran od učenja i stremljenja ka novim visinama. Kao iduću stepenicu ka gore vidi upis master studija. Za Novi Sad kaže da je lijep, ali ne kao Sokolac, koji vidi kao svoj jedini dom.

Ovo je bila kratka priča u nastavcima o posvećenom, vrijednom, skromnom i plemenitom mladom čovjeku, o čijim uspjesima ćemo tek pisati.