Volio je da gleda Bogdana i Jokića, Radmanović ga je učio srpske psovke, a Divac…: Kobi Brajant i srpski košarkaši

Izvor: Nedeljnik

Vijest o pogibiji jednog od najvećih košarkaša u istoriji Kobija Brajanta udarac je za cijeli košarkaški svijet.

U svakom kutku ove planete bilo je i biće klinaca koji su željeli i koji će željeti da postanu kao on.

Jedan od tih klinaca koji je krenuo za tim snom je i srpski košarkaš Bogdan Bogdanović, kome je Kobi bio idol.

Nedavno je na mundobasketu u Kini Kobi bio promoter prvenstva, a Bogdan je dobio pohvalu koju će pamtiti cijelog života.

Kada su ga pitali za srpske igrače, prije svega za Nikolu Jokića i Bogdanovića, Kobi je rekao:

“Jokić je jedan od mojih omiljenih igrača. Obožavam kako riješava situacije, kako posmatra košarku, koliko ima samopouzdanja i talenta. Uvijek donosi prave odluke”, rekao je Brajant, a onda se osvnuo i na Bogdanovića.

“Bogdan je jedan od najboljih i meni omiljenih mladih igrača za gledanje. Vrlo je agresivan na oba kraja terena, neustrašiv. Veliki sam fan njihove igre”, rekao je Kobi.

Često je po internetu kružio i snimak Kobija Brajanta kako psuje na srpskom jeziku, a to se pripisivalo uticaju njegovog tadašnjeg saigrača Vladimira Radmanovića. A i sam početak Kobijeve NBA karijere bio je posredno vezan za srpsku košarku, kada je u Lejkerse došao poslije trejda za Vlade Divca, kao 13. pik na draftu 1996. godine.

Godinama kasnije će mnogi to nazvati najgorim trejdom u istoriji, što baš i nije bilo tačno.

Divac je nekoliko dana prije nego što je trejd realizovan, najavio da će završiti karijeru. Kada mu je rečeno da bi mogao da se preseli u Šarlot, bio je još bliži toj odluci. Njegova supruga Ana, željela je da razvije svoju glumačku karijeru u Holivudu, a jedan od osnovnih preduslova za tako nešto bio je da živi u Los Anđelesu. Ipak, bračni par Divac pronašao je kompromis, na Brajantovu sreću.

Bob Bas koji je poslije dovođenja Divca postao GM godine i uspostavio u Šarlotu (konačno!) ekipu koja bi ostvarila više od 50 pobjeda – Hornetsi su sa Divcem ostvarili 54 i 51 u te dvije godine – što je bilo toliko velika stvar da su u Šarlotu po dolasku Divca govorili da su ostvarili najbolji trejd u istoriji kluba.

Što i nije netačno. Jer dolaskom Divca Hornetsi, koji su bili u potpunom rasulu, dobili su na stabilnosti i mogućnost da najbolji igrači, poput Larija Džonsona i Glena Rajsa igraju na prirodnim pozicijama. I Bob Bas je zbog toga dobio nagradu menadžera godine, a dugoročno etiketu najgoreg trejda jer je za Divca dao Kobija Brajanta.

Samo što se ne zna pozadina tog „dila“ koja je podrazumijevala da Hornetsi nikada ne bi ni uzeli Kobija da nisu znali da će za njega dobiti Divca iz dva razloga.

Prvi, Kobi kao srednjoškolac nije bio prepoznat kao toliko veliki talenat da bi se tukli oko njega – jer i 12 timova prije Šarlota ga je propustilo na draftu. A drugi razlog je taj – a to je malo ljudi znalo – što je Kobi odbio da obavi trening u Šarlotu, a što je bila poruka da on tamo ne želi da igra.

Tek, Divac i Brajant su imali prilike da budu saigrači u posljednjoj Divčevoj sezonu u NBA ligi, kada se vratio da završi karijeru u Lejkersima, a kada se, ne tako davno, Kobi Brajant opraštao i igrao posljednju sezonu, Divac mu je pri gostovanju Lejkersa u Sakramentu poklonio dres Šarlota sa Kobijevim brojem osam, dres koji nikada nije obukao.