Zašto je proslava titule na ATP kupu nekima toliko zasmetala?
Izvor: Nedeljnik
Ko zlo misli dok neko pjeva, sam u nju upada – u rupu zajedljivosti potkrepljenu neinformisanošću, u rupu sopstvene gluposti, kako vam volja. Srbija je osvojila ATP kup, srpski teniseri su proslavljali, pjevali i pili šampanjac, a lovci na nacionalističke stihove su u bilježnicu zapisivali koliko puta je upotrebljena riječ “boj”, a koliko “Kosovo”.
U Australiji su igrali nacionalni timovi, a iako je ATP kup organizovan po prvi put, na licima, u gestikulacijama i izjavama brojnih tenisera, vidjelo se koliko im je do ovog trofeja stalo. Nadal je izgledao ljuto i motivisano, razbijani su reketi, navijači su bili u transu.
Novak Đoković je plakao.
On je igrač koji nije izgubio meč za reprezentaciju od 2011. godine i duela sa Huanom Martinom del Potrom. Teniseri nemaju priliku da igraju svako malo za nacionalni tim i Đoković svaki put pokazuje koliko mu je stalo do toga.
Usput, Đokovićevi korijeni usađeni su duboko na Kosovu i Metohiji i ne postoji ambasador koji bi mogao da ih iskopa sa te teritorije, šta god Đoković da pjeva.
I nije pjevanje razlog što Đoković baš nije omiljen. Njega ne vole jer nije umiveni šampion koji podilazi publici iz svečane lože koja jede jagode i šlag. Nije “pravi” tenis sa mašnicom, ali je pravi šampion. A nijedna pjesma ne boli više od toga.