Druže se kao nekad, a završili su osnovnu prije više od 40 godina
Autor: FILTER/V.Č.
Gordana Bratić Jovanić, Amir Delalić, Dijana Buntić Tomić i Dževad Kaljanac bili su učenici Osnovne škole ”Dositej Obradović” u Pofalićima, gdje su maturirali 1977. godine. Poslije osnovne škole uglavnom gube međusobni kontakt sve do ljeta ove godine.
Amir Delalić se kroz smijeh sjeća da su bili “solidna generacija” te da ih je u razredu bilo 30 i da se učitelj zvao Petar Knežević.
“Nakon toga razrednik nam je bio Mile Borovčanin, a u srednju nas je ispratila Džemila Fazlagić. Mnogo toga je bilo drugačije nego sad, nosili smo kecelje i nismo bili bogati kao danas. Bili smo zadovoljni i sa malo toga što smo imali, ali bili smo pravi drugari. Nakon osnovne svako ide svojim putem i većina nas gubi međusobni kontakt. Gordana i ja smo ovog ljeta stupili u kontakt putem Fejzbuka i dogovorili da se vidimo ovde na Palama. Razgovarajući došli smo na ideju da pokušamo kontaktirati i okupiti ostale drugare iz osnovne škole” kaže Amir.
”Nije to samo da vidimo face i da vidimo kako ko izgleda, kroz te face čovjek vidi dio prošlosti i dio sebe. To je ipak najljepše doba, đačko doba. To je jedna lijepa retrospektiva. Nismo svi toliki emotivci. ali svako to proživi to na svoj način i dotakne ga” zaključuje Dževad Kaljanac.
Gordana Bratić Jovanić kaže da se nakon njenog susreta sa Amirom, priključila i drugarica Zehra i pomogla da se svi povežu i organizuju druženje.
“U avgustu ove godine smo se sasvim slučajno sastali nas nekoliko pred našom osnovnom školom. Svratila sam u slastičarnu u blizini škole, kad, sasvim slučajno nailazi Amir, malo za njim, nailaze Dževad i Mufid. Pitali smo jedni druge ”Gdje li je Dijana?”, dok je ona prolazila ispod slastičarne čula je svoje ime i uzvratila ”Ko to spominje moje ime?” te je i ona svratila u slastičarnu i tako smo se sasvim slučajno svi sastali pred našom osnovnom školom. Odatle smo otišli u Pivnicu i to je bio početak našeg ponovnog druženja To je bilo u avgustu ove godine, a poslije toga nas 4 drugarice iz osnovne škole smo otišle u Mostar” priča Gordana.
“Nakon toga smo opet organizovali druženje u Pivnici. Zehra i ja smo smišljale čega da se prisjetimo i da ih iznenadimo. Prisjetile smo se rum-pločice i hljeba, kao i našeg leksikona koji smo pisali. Rum-pločica, hljeb i Kokta bili su nam glavna užina tada i naravno svi smo se toga prisjetili, ali slažemo se da tako ukusne rum-pločice sada više nema.’‘
“Od kako smo se sastali, cilj nam je da Dževada oženimo po četvrti put” našalila se Dijana Buntić Tomić.
Gordana dodaje da njih desetak imaju svoju Viber grupu gdje se svakodnevno dopisuju.
”Sjećamo se svih drugara iz razreda, ja se čak sjećam i gdje su svi stanovali u tom periodu. Sa dosta njih nismo stupili kontakt, neki su u inostranstvu, a neki nisu među živima. Bilo nam je lijepo, imali smo , čini mi se, kokuzno i lijepo djetinjstvo. Vjerujem da smo zbog toga svi ostali prisebni i skromni, niko nije napuhan. Nemamo prljavu prošlost, sada su ljudi postali pohlepljiviji i hladniji. Mislim da se dobro dobrim vraća, činiti dobre i pozitivne stvari je lijepo, pozdraviti čovjeka na ulici, a ne izbjegavati ga i dizati glavu” tvrdi Amir.
”Interesantno je, a i normalnije, da se maturanti po završetku srednje škole nalaze i obilježavaju godišnjice. Vjerujem da se ovo rijetko viđa, da se osnovci ovako sastaju nakon toliko godina. Planiramo se i ubuduće viđati kad budemo imali slobodnog vremena, a i mislim da će nas sigurno biti više” uvjeren je Dževad.
“Sjećam se kako smo igrali ćize-blize, klikera, pola-cijelo i mnogih drugih igara koje su danas izgleda zamrle. Ispravljali smo čepove od sokova i piva, BIP pivo čep je bio 2 dinara, Koktin čep je vrijedio dinar, a Jupijev 5 banki. To je naša kursna lista i svako je igrao onoliko koliko para ima, odnosno čepova.”
“Mislim da će ovo naše druženje biti podstrek ovim generacijama, a i za nas, da se vratimo u normalu i da se što više družimo. Mislim da ćemo mnogima dati ideju za ovo što mi radimo. Svi mi žurimo, ali kuda? Kuda? Dovoljan je jedan sat u šest mjeseci izdvojiti za dobro druženje, jer dobro druženje je spas za sve. Od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba” pokušava zaključiti razgovor Amir, ali mu Dževad upada sa konstatacijom da je “uspomena jedina valuta koja ne poznaje inflaciju i devalvaciju’‘.
