Manje poznate priče o Kasindolu

Autor: FILTER/A.K.

Nakon priča o pilani i hotelu u Kasindolu, upoznaćemo vas o nekim manje poznatim podacima vezanim za ovo naselje. Svjesno su izostavljene priče o školi, bazenu, kuglani i vodovodu koje čuvamo za neke naredne tekstove.

Kako je Kasindo dobio ime?

Postoji više verzija kako je nekadašnji naziv Kobiljdo promijenjen u Kasindo.

Prema prvoj verziji, Kasindo je dobio ime po rijeci Kasidolki (bez n). Ona izvire u selu Kasidolima podno Jahorine i i sličnost u imenu mnoge usmjerava da je upravo po njoj današnji Kasindo ponio naziv.

Druga verzija, kaže da je Kasindo dobio ime po ustanovi koja ga je osnovala. Za vrijeme austrougarske vladavine “Krakenkassa” je naziv koji se upotrebljavao za bolesničku blagajnu. Kako je Sreska bolesnička blagajna (kasa) osnivač Oporavilišta u Kobiljdolu 1921. ona ga je i nazvala “Kasindo”. Godinama se pisalo o Oporavilištu “Kasindo” (pod navodnicima) u selu Kobiljdo, da bi se vremenom čitavo naselje nazvalo tako.

U još jednoj verziji, ponovo se spominje kasa. Ovaj put ona velika iz koje su Italijani, koji su držali pilanu na prostoru gdje se kasnije napravilo Oporavilište, dijelili plate radnicima. Čitavo područje pilane se po kasi nazivalo “Kasindo”. Stara kasa se danas, umjesto u nekom muzeju ili sličnoj instituciji, nalazi na stranici za onlajn prodaju. I tu je dospjela nakon što je spašena od bacanja u staro željezo.

Planirana tramvajska pruga

Italijanska porodica Feltrineli krajem 19. vijeka izgradila je u Kobiljdolu pilanu i sistem dug 16,5 km za spuštanje balvana. Od pilane do Ilidže građa se prevozila uskotračnom prugom dugom 8 km. Na Bijelom Polju, pruga se račvala i jednim krakom vodila do željezničke stanice na Ilidži, a drugim do Hrasnice gdje se vršio utovar igmanskih balvana za pilanu.

Nakon što je, po završetku Prvog svjetskog rata, ova italijanska firma dobile nove koncesije, preselila je sjedište u Sjetlinu. Zgrade i zemljište koje je koristila pilana, kupuje Sreska bolesnička blagajna koja 1921. otvara Oporavilište.

Put za Oporavilište je pravljen trasom željezničke pruge i na njemu su radili mještani i vojska. Taj put je mogao služiti dok su njime vozile konjske i volovske zaprege, ali dolaskom prvih motornih vozila ukazala se potreba za savremenijom dionicom puta. U zapisnicima Okružnog ureda ostalo je zabilježeno da se u jednom trenutku najozbiljnije raspravljalo o izgradnji tramvajske pruge koja bi povezivala Kasindo i Ilidžu. Nisu poznati razlozi zbog kojih se odustalo od te ideje.

Električna rasvjeta

Do 12. januara 1924. godine, u Kasindolu su žmirkale petrolejke. Sve do tada je bilo dosta rasprave oko izvora električne energije. Prva ideja je bila izgradnja sopstvene hidrocentrale sa dvije manje turbine. Određena je lokacija, napravljen plan i troškovnik, naručen dio opreme i u poljednji čas se odustalo. Umjesto ove centrale, nabavljen je uređaj sa generatorskim gasom podešen za loženje drvenog uglja (mini elektrana na drveni plin). Uređaj se često kvario, pa se 1927. Oporavilište priključuje na gradsku električnu mrežu. Vlasnik voda do Kasindola bila je Gradska štedionica, dok je Oporavilište dalo 240 stubova.

Kasindolski rudnik

Od 1923. do 1932. Oporavilište se snabdijevalo ugljem iz sopstvenog rudnika. Jame iz kojih se vadio ugalj nalazile su se na proplancima zvanim “Razlivode”, pokraj puta za Matića vrelo. Rudarska oprema se dobila iz Zenice, radilo je par radnika koji su vadili i prevozili ugalj. Ostalo je zapisano da je to bio ugalj izuzetnog kvaliteta i da je za potrebe Oporavilišta vađeno 20-ak tona godišnje. Zabilježeno je da su godinama nakon “zatvaranja” rudnika, mještani vadili ugalj po ovim livadama.

Meteorološka stanica

Za potrebe liječilišta u Kasindolu otvorena je 1925. meteorološka stanica koja je revnosno vršila i bilježila mjerenja. U njoj je bio zaposlen stručni meteorolog sa fakultetskim obrazovanjem. Godinama su bilježeni oblačni, kišoviti i snježni dani, sunčani časovi, vrijednosti temperatura, pritisak i vlažnost vazduha. Zanimljivo je da je u tim mjerenjima (do 1941.) najviša temperatura zabilježena 1937. godine (25,6 stepeni Celzijusa), a najniža 1928. (-26). Sunčanih časova bilo je godišnje i do 1760, a najveće padavine su zabilježene 1926. kada se Kasidolka izlila iz korita i napravila veliku materijalnu štetu.

Medvjed kao atrakcija

Danas svi znaju za medvjeda u Topliku, ali da je praksa držanja divljih životinja postojala i u Kasindolu, dvadesetih godina prošlog vijeka, pokazuju nam zapisi iz tog vremena.

Oporavilište je imalo razvijeno sopstveno poljoprivredno dobro, a držao se i veliki broj životinja za potrebe bolničke kuhinje. Zgrade su pravljene na drugoj strani Kasidolke, a spominju se štale, obori za svinje, živinarnici, zečinjaci, pčelinjaci i “obor za eksperimentalne životinje”. Pretpostavljamo da se tu nalazio medvjed koji se spominje kao “atrakcija za pacijente i posjetioce”.