Anđela Aćimović: Novi život starim knjigama

Izvor: Filter/I.P.V

Nakon što smo u Matičnoj biblioteci Istočno Sarajevo saznali da postoji mogućnost restauracije starih knjiga koje se ovdje nalaze, zanimalo nas je da saznamo nešto više o tom procesu. Restauraciju knjiga za biblioteku radi Anđela Aćimović, jedna od tridesetak restauratora u cijeloj državi.

Kako sama navodi, interdisciplinarni studij restauracije i konzervacije u Sarajevu, koji je obuhvatao studiranje na tri fakulteta – Prirodnomatematičkom, Arhitektonskom i Akademiji umjetnosti.

Filter: Ti si sada na master studijima. Koja je oblast koju si izabrala za svoje polje interesovanja?

Anđela: Restauracija obuhvata više materijala, tako da sam na master studijama odabrala materijal kojim se namjeravam baviti, odnosno restaurirati. Imamo smjer restauracije papira (karton, pergament, svila), zatim smjer za restauraciju prenosvih slika na štafelaju i drvetu, smjer za restauraciju skulptura i mozaika, kao i smjer konzervacije arheloškog nasljeđa i smjer konzervacije tekstila. Ja sam se prvo bila opredijelila za restaruarciju štafelajne slike, jer sam bila u posjeti laboratoriji za restauraciju i konzervaciju u Firenci „Opificio delle Pietre Dure“ . Tamo sam bila dva puta po mjesec dana, pohađala sam kurseve, te sa njihovim studentima restaurirala slike nepoznatih autora iz 16. ili 17. vijeka. Međutim, ovdje smo imali problem nastavnog kadra. Tako da sam odabrala papir. Jer, kod nas je i tržište više usmjereno na papir, nego na slikarstvo. Takođe, institucije koje su  zadužene za to nisu zainteresovane za pravljenje posebnog prostora za restauraciju slika, za nabavljanje materijala i hemikalija koje su zaista preskupe. Takođe, papirom je lakše baratati, odnosno on je mobilan, ako trebam izvršiti analizu ili restauraciju knjige negdje drugo, puno mi je lakše iznijeti knjigu nego sliku.

Filter: Ima li posla za restauratora kod nas?

Anđela: Završila sam pripravnički staž u ”Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci BiH” u Sarajevu. Trenutno sam tu i zaposlena na ugovor o djelu, iako je i u toj, kao i u mnogim drugim ustanovama koje se bave kulturom, potreba za stalnim kadrom koji će se baviti restauracijom zaista velika, ali kao i obično, za to se sredstva ne izdvajaju. Takođe, radim i privatno, na primjer upravo sa Matičnom bibliotekom Istočno Sarajevo radim na nekim projektima restauracije starih i rijetkih knjiga.

Filter: Opiši nam proces restauracije jedne knjige. Da li je komplikovan i skup?

Anđela: Prvo treba napraviti razliku između konzervacije i restauracije. Konzervacija je, kao što joj i samo ime kaže, očuvanje, odnosno sprječavanje daljeg propadanja, dok restauracijom vraćamo prijašnji izgled nečemu što je izgubilo svoju cjelovitost. U procesu restauracije prvo i najbitnije jeste dokumentacija, prije svega fotodokumentacija, pa potom opisi i istorija tog dokumenta. Nakon toga se rade hemijske analize. Što se tiče konkretno papira, treba imati na umu da je on biomaterijal, on sam od sebe propada vremenom, čak i da se nalazi u savršenim uslovima i okruženju, on ima svoj životni vijek. Kod papira se mjeri Ph i kiselost na početku analize i što je kiseliji papir, on brže propada i to je jako bitno neutralisati, bar na određeni vremenski period, da ne bi dalje propadao. Takođe, pod mikorskopom se gleda i vrsta papira, te se tim analizama sužavaju vrste hemikalija kojima će papir biti tretiran tokom čišćenja. Nakon analize, radi se suvo čišćenje, da bi se skinule površinske nečistoće i  prašina. To se radi četkama, različitim vrstama gumica, ponekad i skalpelom, ali je jako bitno da se ne prodire previše u srž papira. Kada postoje neke mrlje i masnoće na pipiru, potrebno je pristupiti mokrom čišćenju. Opet, prilokom analize je potrebno utvrditi kakva je vrsta tuša, tinte, printa na papiru i da li se razlijeva pod vodom ili pod alkoholom, da li je možda skroz fiksirano i slično. Čišćenje se radi na vakuum stolu koji je rupaste površine koji pravi vakuum kada se čisti. Na primjer, kada stavim na njega papir koji je mokar, i čistim, tretiram jednu površinu nekom vrstom hemikalija, taj sto usisava svu tekućinu i ja pomoću njega kontrolišem koji dijelovi papira dobijaju tu hemikaliju. Sve intervencije pri restauraciji treba svesti na minimum, jer postoji jako velika vjerovatnoća da će se taj dokument opet u budućnosti trebati restaurirati, i to je jedan od etičkih principa konzervacije i restauracije – minimalna intervencija. Materijali za restauraciju se stalno mijenjaju, napreduju, i uvijek treba imati na umu i reverzibilnost materijala, odnosno mogućnost popravke već urađene restauracije.

Filter: Pošto Matična biblioteka nema svoju laboratoriju za konzervaciju i restauraciju, možeš li nam reći šta se sa knjigom dešava kad je iznezeš iz biblioteke, kako izgleda proces?

Anđela: Knjige nosim obično kod sebe kući gdje imam improvizovanu laboratoriju, koja nije opremljena za detaljne analize, nažalost. Ipak, knjige u Matičnoj boblioteci nisu puno stare, tako da je za tu vrstu restauracije sasvim dovoljno. Tako da pored fotodokumentacije, tu radim i analizu kiselosti papira, i obzirom da se radi o isključivo štampanim knjigama, nemam nikakve bojazni da bi ih mogla oštetiti nekim tekućinama. Poslije toga gledam stanje hrbata. Ako je on rašiven ili na bilo koji način oštećen, skidam korice i potom gledam stanje hrbata na knjizi, da li je rašiven, da li su sve lage unutra čvrste. Ako nisu, rašivam u potpunosti sve i onda čistim, jer tek kad se knjiga skroz otvori i rašije, vidi se sva prljavština koja se tu nakupila tokom godina. Poslije čišćenja četkicama i gumicama, pristupam restauraciji papira. Obzirom da su u Matičnoj biblioteci uglavnom štampane knjige, to radim filmoplastom. To je vrsta papira koja s jedne strane ima ljepilo koje se aktivira toplotom, ja ga izrežem u obliku dijela koji nedostaje, zatim pređem restauratorskom peglicom da bi se ljepilo aktiviralo i zalijepilo za papir. Ono što bi bilo idealno za restauraciju jeste da postoji neka kopija knjige ili neko kasnije izdanje, da bi se moglo utvrditi koji dio teksta nedostaje, ali na žalost to često nije slučaj, tako da te restaurirane dijelove ostavim prazne. Restauracijom je potrebno napraviti cjelovitost listanja i spriječiti dalje oštećenje papira. Poslije nadograđivanja papira, prelazi se na ušivanje. Obično ušivam svilenim koncem koji se provlači kroz vosak. Potom, pravim nove korice, jer korica štiti knjigu i ona mora biti čvrsta. Koricu pravim na isti način kako je bila napravljena i prethodna, i vratim originalnu naslovnu stranu na novu koricu.

Filter: Najstarija knjiga sa kojom si se susrela?

Anđela: Obzirom da sam trenutno u procesu izrade master rada, izabrala sam ”Poljičku republiku” i ti dokumenti datiraju od sredine 16. vijeka. Zanimnjivo je da je u jako dobrom stanju, jer su se prije papiri pravili puno kvalitetnije i čvršće, i u puno gorem stanju su neka novija štampana djela, upravo zbog nekvalitetnog papira i materijala od kojih su pravljena.

Filter: Nekoliko puta u toku razgovora si napomenula da ovdje ne postoje institucije ni zainteresovanost za očuvanjem kulturno-istorijskog nasljeđa. Da li to znači da ćeš, poput mnogih drugih, mladih stručnjaka, u inostranstvu graditi svoju karijeru?

Anđela: Ja bih voljela ostati. Ovdje ima zaista vrijednih stvari koje vrijedi i čuvati i restaurirati, ali nažalost nema sluha za tako nešto u odgovornim institucijama. Moramo se boriti, mi mladi posebno, i to i namjeravam, jer je ovo zemlja velikog kulturno-istorijskog bogatstva i zaista bi bilo šteta da se ostavi da propada.