BHRT: Tresla se gora, nije se rodio ni miš
Izvor: Filter
Upravni odbor BHRT-a na jučerašnjoj sjednici trebao je razmatrati stanje u toj medijskoj kući nakon što su direktoru BH Radija 1 Pejki Medić upućene prijetnje smrću, a nakon lažnih optužbi da je ukinula Dramsko-dokumentarni program. Trebalo je, ali nije. Sjednica je održana, ali na njoj se najmanje govorilo o tome zašto je Medićevoj stavljena meta na čelo. Nije se ni istražilo ko je pokrenuo hajku i iznio neistinite tvrdnje da je Medićeva ukinula Dramsko-dokumentarni program. O (ne)radu urednika te redakcije takođe ni riječi.
Šta se dešavalo na sjednici najbolje opisuje predsjedavajuća Programskog savjeta BHRT-a Sanja Vlaisavljević. Pismo prenosimo u cjelosti.
“Kao što vam je poznato jučer je održana sjednica Upravnog odbora BHRT-a na koju sam pozvana kao predsjedavajuća Programskog vijeća BHRT-a. Dnevni red sjednice je bio sljedeći:
- Informacija o problemima u emitovanju programa BHR 1 koji se odnose na redakciju dokumentarno dramskog programa
- Informacija Programskog savjeta o programu BHRT-a (prethodna zaduženja i aktuelna situacija)
- Ostavke članova Programskog savjeta
- Razno
A na dnu poziva je stajala i sljedeća napomena: „Na sjednicu se pozivaju: generalni direktor BHRT-a Belmin Karamehmedović, v.d. direktorice BHT 1 Neda Tadić, direktorica BH Radija 1 Pejka Medić, urednik Redakcije dokumentarnog i dramskog programa BHR1 Miralem Ovčina i predsjednica Programskog vijeća BHRT Sanja Vlaisavljević“.
Nažalost, niti jedna točka dnevnog reda nije promatrana sa aspekta Programskog vijeća.
Netom pred početak prve točke, predsjedavajući Zuber je obavijestio prisutne članove da je dobio prigovor člana UO BHRT-a Mufida Memije, a zbog mog prisustva sjednici jer „Programsko vijeće više ne postoji“ te da i bez toga „mi ne radimo“ kao tijelo. No, argumentom koji je tijekom rasprave o ovome iznio Memija, nije potkrijepio tobožnji razlog za moje neprisustvo sjednici. Naime, Memija je naveo da ću kao i prošli put vršiti arbitražu i iznositi svoje stavove i da sam se u javnosti već deklarirala na čijoj sam strani (navodno Pejke Medić) u slučaju „Ovčina – Medić“, te da je moje prisustvo nelegitimno kao i da će ukoliko ja ostanem na sjednici „napustiti sjednicu“.
Nakon ovog obrazloženja, koje obrazlaže sve drugo osim činjenicu da više nema Programskog vijeća iznijela sam sljedeće: - Programsko vijeće još uvijek postoji jer Upravni odbor nije donio odluku kojom prihvata ostavke dvojice članova Vijeća;
- Podsjetila sam i da je odluka Upravnog odbora da predsjednik Vijeća prisutvuje sjednicama Upravnog odbora kad god su posrijedi točke koje se odnose na Programsko vijeće i programski sadržaj, što je u ovom slučaju neoboriva činjenica;
- Da na sjednici iznosim stavove Vijeća a ne osobne, te sam to činila i na prošloj sjednici, te upitala Memiju što u njegovoj uporabi riječ „arbitrirati“ ustvari znači. Nakon odgovora da je to „suđenje, presuđivanje“, odgovorila sam da jedino „suđenje“ o kojem možemo govoriti jesto javno suđenje Medićki, medijska osuda i presuđivanje koje su iznijela dvojica članova Programskog vijeća, a koji su u medijima iznijeli nedvosmislen sud o „mobbingu“ Medićke nad Ovčinom te da je taj njihov čin nedopustiv i neprofesionalan;
- Naglasila sam da se moja medijska intervencija nije odnosila na meritum slučaja Ovčina – Medić nego na monstruozne napade koje kroz medije trpi gospođa Medić, a čemu su doprinijela i dva člana Programskog vijeća koja su podnijela ostavku svrstavajući se na stranu jedne osobe u sporu;
- Dodala sam i da smo u protekloj godini održali više od dvije predviđene sjednice Vijeća te da smo zbog pandemije sav neophodni materijal pripremili elektorničkim putem i da smo u tom radu učestvovali gotovo u punom sastavu (izuzev Ivana Stjepanović, op.aut.).
Nakon toga je gospodin Memija izjavio da su moji stavovi nedopustivi, da educiram i induciram prisutne i da nemam legitimitet zbog ostavke članova Vijeća koji imaju slobodu da daju ostavke i izjave, te da ne možemo negirati slobodu ostavke i izjave u javnosti.
Nakon ovoga, Upravni odbor je odlučio da ostanem na sjednici a predsjedavajući Zuber da očekuje, prema prethodno danoj instrukciji, da iznesem analizu: obilježavanja potpisivanja Daytonskog sporazuma, 25. studenog i izbornu noć. Nažalost do toga nije došlo jer je uslijedilo propitivanje stavova Medić i Ovčine o „suspenziji“ dokumentarnog programa, prijetnjama gospođi Medić i modusima funkcionalnog rada sektora dokumentarnog i dramskog programa.
Gospođa Medić je pripremila opsežan materijal u kojem se nalaze svi novinski natpisi i statusi uglednih javnih ličnosti iz Sarajeva u kojima se Medić etiketira na najbrutalniji način. Generalni direktor Karamehmedović je rekao da i sam dobiva prijetnje, ali da njima ne maše, a na Medićkino čitanje statusa Ahmeda Burića o njoj, Ovčina je rekao da Medić mijenja teze i da od sebe pravi žrtvu, a Memija dodao da su prijetnje, ako ih ima, privatne a ne javne. Nakon toga urednik dokumentarnog programa je pročitao pismo koje je uputio direktorici Medić i ostalim kolegama a koje se odnosi na situaciju u sektoru. Nisam se mogla otrgnuti dojmu da sam nemali dio tog internog redakcijskog pisma imala mogućnost čitati na portalu STAV, no o tome nisam imala mogućnost ništa reći, ali, evo sada, iznosim svoje promišljanje.
Do trenutka u kojem smo svi osim članova Upravnog odbora zamoljeni da izađemo radi konzultacija te da ćemo biti pozvani kada „dođe vrijeme“ sa žaljenjem vas informiram da to vrijeme nije došlo i da je sjednica UO završena bez realizacije druge i treće točke dnevnog reda što smatram grubim obezvređivanjem uloge Programskog vijeća, ali ništa manje i našeg uloženog truda tijekom analize prethodno navedenih tema kao i analize koju smo posvetili radu Vijeća i ostavkama dvojice članova Vijeća.
I konačno, dat ću osobni osvrt na cijeli slučaj. Smatram da je tijek sjednice išao na teret ličnosti Pejke Medić, a ne na atmosferu u jednom od sektora BH Radija.
Da su se pravdali javni istupi dvojice članova Vijeća i Ahmeda Burića navodeći da nije rekao to što je rekao!?
Da je zanemarena činjenica koju je prethodno generalni direktor BHRT-a iznio u medijima a u kojoj stoji „Odbacujemo navode pojedinih medija da je suspendirana Redakcija dramskog i dokumentarnog programa BH Radija 1.“.
Da je prva informacija o „mobbingu“ Pejke Medić nad Miralemom Ovčinom objavljena na twitter nalogu redatelja Dine Mustafića koja se u sarajevskim medijima uzima kao nedvojbena istina koja je u javnost dospjela niotkud drugđe nego iz krugova BHRT-a koji su skloni da Pejki Medić pripišu mobbing, te da tijekom sjednice nisam čula niti jednu riječ relativizacije tako ozbiljne tvrdnje.
Zadatak Programskog vijeća nije da analizira interpersonalne odnose unutar BHRT-a, ali kako se povod za „slučaj mobbing“ usko povezuje sa „suspenzijom dokumentarne redakcije zbog dokumentarnih sadržaja o Srebrenici“, a o čemu smo napravili analizu kao Vijeće, smatram da imam pravo, ovđe i sada, i na osobni širi osvrt o ovom slučaju.
Naime, slijedom prethodnog navedenog problematiziranja sadržaja o Srebrenici objavljenih na BH Radiju, direktorica radija je bila kontinuirano izložena najgorem jeziku ulice, govoru mržnje i huškačkom govoru u kojem je nazivana najpogrdnijim imenima. Orkestrirana medijska hajka na Medićku ne oslikava samo položaj i status Medićke u BHRT-u i Sarajevu nego sjetimo se i urednika dokumentarnog programa BHRT-a, Tvrtka Milovića. I Medić i Milović ne dolaze iz sarajevskog ozračja te su kao takvi od samog početka bili na meti dežurnih kritičara lika i đela neasimiliranih Srba i Hrvata u Sarajevu.
Kao žena, ne mogu ostati nijema na sav šovinizam, nacionalizam, mizoginiju i rasizam upućen Pejki Medić vrijeđajući je u dostojanstvu, u njenim privatnim pogledima na realnost Bosne i Hercegovine, ili da upotrijebim riječi člana upravnog odbora Mufida Memije, obezvređujući njeno pravo na „slobodu za izjave u javnosti“.
Imajući navedeno u vidu, izdvojit ću samo neke medijske tekstove o direktorici Radija: „ponovo provodi fašistička i nacionalistička orgijanja na državnom radiju“; „inače Medić je poznata po veličanju ratnih zločinaca“; „nije problem toliko zlo što se direktorica Medić deklariše kao četnik i što negira genocid….“; „direktorica Medić je i sama među onima koji javno podržavaju osuđene ratne zločince…“; „ovo samo može riješiti govnava letva s hrđavim ekserom“…
Svi ovi kao i mnogi drugi tendenciozno ispisani tekstovi o Medićki, njenoj „samovolji“, „nacionalizmu“, „mobbingu nad Ovčinom“ ukazuju samo na jedno: svaki drugačiji od dobro uhodanog sustava ponašanja i javnog đelovanja biva rigorozno kažnjen.
I konačno, pitam se glasno: nisu li točke 2. i 3. možda ipak preskočene kako se ne bi čuo stav Programskog vijeća koji bi također mogao uznemiriti intelektualnu i medijsku kliku koja je vješto izvršila linč nad Pejićkom, a možda i neke članove Upravnog odbora? Tko se prepao da čuje mišljenje Programskog vijeća o programu BHRT-a?