Mileva Mirović Tanić: Moj najveći uspjeh je što je ona srećna djevojčica

Izvor: FILTER/ I.P.V.

Mileva Mirović Tanić, majka mrvice, ali majka lavica, koja je iz borbe svoje djevojčice izašla još snažnija, bolja, i jača, za Filter je pričala o svom iskustvu prijevremenog poroda, borbama sa kojima se suočavala, kao i strahovima i nesigurnostima koje su je pratile kroz Mirjaninu borbu.

Obzirom da se svaki deseti porod desi prijevremeno, te to više nije “tabu tema”, Mileva nastoji da širi svijest o tome, i prije svega bude podrška svim roditeljima koji se suočavaju sa prijevremenim porodom.

Njen rad kroz Udruženje roditelja prijevremeno rođene djece u Republici Srpskoj “Mrvice” je poznat i prepoznat, te udruženje svakim danom sve više raste.

Filter: Kako je došlo do prijevremenog porođaja, da li ste uspjeli utvrditi razloge koji su doveli do toga? Koliko je Vaša beba bila teška na porođaju?

Moja trudnoća je bila uredna sve do petog mjeseca kada se pojavio hematom na posteljici. Zadržana sam u bolnici gde je praćeno stanje. Kada su ljekari vidjeli da se hematom povlači, odlučili su da me puste kući, ali na strogo mirovanje. Mirovanje je trajalo dva mjeseca i nakon kontrole kod ginekologa ustanovljeno je da se hematom povukao. Kako je doktorica koja mi je vodila trudnoću otišla na godišnji odmor, suprug i ja smo odlučili da odemo na pregled u jednu privatnu kliniku u Sarajevu, jer je ona najavila izostanak od mjesec dana. Dana 12. februara, na ultrazvučnom pregledu je sve bilo u redu. Međutim, ja sam i dalje mirovala „za svaki slučaj“. Tog utorka, 17.2.2015, u ranim jutarnjim satima je došlo do pucanja vodenjaka što me je probudilo iz sna. Suprug i ja smo spakovali neophodne stvari i krenuli u bolnicu. Odmah su me primili na odjeljenje ginekologije. Urađeni su mi nalazi krvi i ultrazvučni pregled. Nalazi su pokazivali blagu upalu, a ultrazvuk da voda otiče i da moram hitno biti transportovana na Univerzitetsko-klinički centar Republike Srpske, na prijevremeni porod. Doktorica me je upozorila da ishodi mogu biti razni i da budem spremna na sve. Primila sam dvije doze deksametazona za ubrzani razvoj pluća ploda. Sanitetom sam prevezena na UKC, primljena na odjeljenje patološke trudnoće. Pored deksametazona, primala sam deset grama antibiotika dnevno, tokolizu 24 sata i infuzije. Beba je ostala u stomaku još sedam dana. Dvadesetčetvrtog februara, prirodnim porodom, u 13.27 časova se rodila Mirjana sa 1680 grama i 43 centimetra dužine. Apgar skor je bio 9/10. Za bebu rođenu u 30. nedelji to su bile odlične vijesti. Znala sam da sam rodila borca i da ne smijem nijednog trenutka pomisliti da ćemo izgubiti bitku. Sada, šest godina kasnije, sa još jednom trudnoćom iza sebe, ne znam razlog prijevremenog poroda.

Filter: Kako je izgledala njena borba i koliko je trajala? Šta je Vama bilo najteže u toj situaciji? S kojim nedoumicama i strahovima ste se suočavali?

Mirjanina borba je krenula 24. februara kada je smještena na odjeljenje intenzivne njege. Svo medicinsko osoblje je bilo oduševljeno njenom borbenošću. Često je čupala sondu za hranjenje iz nosa i izlazila iz jajeta koje je namenjeno da je dodatno grije. Jednom sam je našla sa otvorenim vratima inkubatora. Gurnula nogom i otvorila. Morali su je dodatno pričvršivati pelenom, pogotovo kada je primala terapiju. Nakon 15 dana je prebačena na poluintenzivnu njegu. Prateći njeno opšte stanje, urađen joj je ultrazvuk CNS-a koji je pokazao da Mrva ima izliv krvi na mozak drugog stepena. Do ovog trenutka sam na izdajanje mlijeka i druženje s njom išla pjevajući. Mislila sam da će joj moja pjesma davati snagu da pobijedi u svim bitkama koje su pred njom. Nakon ove vijesti sam osjetila ogroman strah. Pitala sam se koje su posljedice? Da li će ih biti? Hoće li se izboriti s tim? Primila je svoju prvu transfuziju krvi, nakon čega je izgledala svježe i zdravo. Jedna od sestara sa poluintenzivne nege, a nakon mog izdajanja mlijeka, mi je dala Mirjanu na podoj. Iz ponora, u kom sam se našla, sam izronila sa još više snage i želje za borbom. Tu, na tom crnom kauču, sam donijela odluku da ćemo pjevati i pričati priče o tati koji nas čeka kod kuće i da nećemo razišljati šta se može desiti, nego ćemo misliti o našim zajedničkim trenucima, o mlijeku koje je njoj neophodno, a ja joj ga mogu dati samo ako budem pozitivno mislila i trudila se da izdojim svaku kap. Dani su prolazili. Ona je napredovala. Refleks sisanja, koji je po rođenju bio nerazvijen, je bio sve bolji i ona je iz dana u dan sve bolje jela. Brojali smo grame. Danas 20, sutra 30. Dan za danom. I tako, 20. marta 2015. godine, Mirjana je  otpuštena kući sa težinom od 1940 grama. Taj dan obilježavamo kao Otpust dan i slavi se kao rođendan naše porodice, jer smo konačno stale u zagrljaj jednog ponosnog tate.

Dolaskom kući su se javili neki novi strahovi. Suprug i ja nismo spavali. Posmatrali smo da li diše. Danima i noćima. Upućeni smo na razne preglede kod nefrologa, neuropedijatra, oftalmologa, pedijatra neonatologa, fizijatra… Imali smo kontrole svakih sedam do petnaest dana. Neke preglede smo obavljali u Sarajevu, neke u Banjaluci. Ogromnu zahvalnost dugujemo fizijatru Jeleni koja je radila sve potrebne vežbe sa Mrvom kako bi joj aktivirala mozak prvenstveno na urođene pokrete, a zatim i na motoričke. Jednog jutra smo shvatili da više nema kontrola. Oči su razvijene, mozak bez izliva i dijete bez posljedica.

Filter: Pretpostavljam da je bilo mnogo nejasnoća… Na kakvu ste podršku okoline naišli? Stručnog osoblja?

Pored toga što nismo znali uzrok prijevremenog poroda, jako malo ljudi je bilo u našem okruženju sa kojima smo mogli razgovarati o tome. Imali smo sreću da upoznamo porodicu koja ima prijevremeno rođenog dječaka Mikaela i sa njima smo dijelili sve svoje nedoumice. Na očne preglede smo ih vodili zajedno, pa su jedno vrijeme doktori mislili da su Mikael i Mirjana blizanci. Medicinsko osoblje Doma zdravlja Istočno Sarajevo i bolnice Kasindo (sada bolnice Srbija) su nam pružali svu podršku koja nam je bila potrebna i koliko su oni bili u mogućnosti. Hvala Bogu, sve naše borbe su iza nas. Sada vodimo neke tuđe borbe, dižemo svijest o prijevremenom rođenju. Ne dozvoljavamo da svi ovi problemi budu tabu tema.

Filter: Kako danas izgleda život Vaše bebe, sada već velike djevojčice?

Mirjana je petogodišnja djevojčica koja ide u vrtić u kom je prihvaćena od samog početka. Svi su znali da je ona prijevremeno rođena i učiteljice se od prvog dana trude da podignu svijest kako roditeljima tako i mališanima o prijevremenom rođenju i posljedicama koje ono, nerijetko, sa sobom nosi. Voli da pleše i pjeva, crta i boji, a ponajviše glumi u svojim izmaštanim predstavama.

Filter: Šta smatrate najvećim uspjehom kako nje, tako i sebe?

Njen najveći uspjeh je pobjeda za život. A moj? Kada je pogledam i vidim da je srećna. Suprug i ja se trudimo da pored svih obaveza, koje današnji način života nosi, budemo posvećeni porodici. Trudimo se da djeci usadimo prave vrijednost i nadamo se da će biti dobri ljudi.

Filter: Imate dvije kćerkice. Da li je u drugoj trudnoći postojala bojazan za prijevremeni porod? Kako ste podnijeli tu neizvjesnost? Kako su Vam izgledali trudnički dani?

Moja druga trudnoća je bila pod velikim nadzorom i od samog početka je tretirana kao rizična. Nisam se plašila prijevremenog poroda, jer mi je to poznato. Ako mora opet, boriću se. Time sam se vodila. Jedini strah koji sam imala je bio strah od mirovanja. Svi koji me poznaju znaju da ja i kada sjedim nemam mira i to mirovanje bi psihološki teško uticalo na mene. Srećom, dobila sam terapiju koju sam koristila skoro sve do poroda, a mirovala sam samo poslednji mjesec trudnoće. Veliku podršku tokom druge trudnoće, pored moje porodice, sam dobijala od mojih kolega iz Srednje škole „28. juni“, mojih đaka, ali i mojih prijateljica iz Udruženja roditelja prijevremeno rođene djece „Mrvice“. Dušana se rodila sedam dana pre termina, teška 4050 grama i 55 centimetra duga. Tako je Mrva za sestru dobila Diva.

Banka humanog mlijeka: I hrana i lijek

Udruženje roditelja prijevremeno rođene djece “Mrvice” pokrenulo je važan projekat – prvu banku humanog mlijeka u Republici Srpskoj!

Zašto svako novorođenče treba humano mlijeko?

Majčino mlijeko je i hrana i lijek. Posebno je važno za “mrvice”, najsnažnije heroje koji su na ovaj svijet došli prerano. Nije ih malo – u Republici Srpskoj je svaki deseti porođaj prijevremeni.
U minutama, satima i danima u kojima biju svoju najveću bitku, onu životnu, mlijeko im daje snagu koju nijedan lijek ne može zamijeniti.

Šta kada nema mlijeka?

Kada majka iz bilo kog razloga nije u mogućnosti da bebu nahrani svojim mlijekom, pomoć stiže od drugih dojilja. Banka humanog mlijeka okuplja ih u zajedničkoj misiji – obezbijediti svakom novorođenčetu najdragocijeniju hranu i lijek.

Svjetska zdravstvena organizacija i UNICEF su još prije 40 godina preporučili da se bebama čija biološka majka nije u mogućnosti da im obezbijedi mlijeko, daje mlijeko druge dojilje. Najjednostavniji način funkcionisanja ovog kruga koji obezbjeđuje hranu je upravo banka humanog mlijeka.

Kako banka funkcioniše?

Banka humanog mlijeka promoviše dojenje i darivanje mlijeka kako bi svaka beba imala adekvatnu hranu u prvim satima, danima i mjesecima života.
Kroz banku bi se prikupljalo i testiralo mlijeko koje dojilje daruju, obezbjeđivalo bi se njegovo čuvanje i distribucija do novorođenčeta kome je potrebno.

Mrvice u borbi za hranu

Danas se podrazumijeva da svaka zemlja koja ima dobro razvijen zdravstveni sistem, može imati i banku humanog mlijeka. U Republici Srpskoj su se stekli uslovi za njeno formiranje, poručuju iz Udruženja rodititelja prijevremeno rođene djece “Mrvice”. Upravo su oni pokrenuli, a predsjednik Republike Srpske Željka Cvijanović podržala akciju formiranja banke u Srpskoj.

Kako mogu pomoći?

Za banku humanog mlijeka potreban je milion KM. Pomoći može svako. Iako najveću ulogu imaju dojilje, bez kojih sistem ne bi mogao funkcionisati.

S obzirom na to da je formiranja banke humanog mlijeka u Republici Srpskoj na početku, svi možete imati važnu ulogu – potreban je milion KM.
Najjednostavniji način na koji možete dati svoj doprinos je da pozovete broj 1411. Pozivom darujete 1 KM za rad banke humanog mlijeka.