Kada jednom osvane dan bez vijesti o korona virusu: Šta će nam ostati od pandemije?

Izvor: Nedeljnik

Osvanuće (valjda) i taj dan kada neće biti nijedne vijesti o korona virusu. Biće to dan poslije. Da li će svijet biti bolje ili gore mesto, šta je najbolji, a šta najgori scenario? Jedno je sigurno: to više neće biti svijet koji smo poznavali do marta ove godine kada je jedan virus krenuo da se širi planetom. Kako bi mogao da izgleda taj dan D ili svijet posle pandemije koronavirusa, govorio je i Bil Gejts, osnivač Majkrosofta i jedan od najuticajnijih ljudi današnjice u podkastu sa Rašidom Džouns – a sagovornik na tu temu mu je bio glavni borac protiv kovida u SAD doktor Entoni Fauči. Gejts je u ovom razgovoru dao svoju viziju postkoronarnog svijeta i sedam glavnih predviđanja.

Sastanci na daljinu će biti normalni, to je prvo. “Baš kao što je Drugi svjetski rat uveo žene u radnu snagu, tako je mnogo ostalo od ove ideje”, kaže Gejts. To će važiti za poslovne sastanke, ali i za druge vidove lične interakcije. “Ideja o učenju ili zakazivanju posjeta ljekaru ili promotivnim prodajnim pozivima gdje se sve zasniva samo na ekranu sa nečim poput Zuma ili Majkrosoft Timsa dramatično će se promjeniti”, predviđa Gejts.

Softver će dramatično postati bolji, ali predviđa da će alati za to uskoro biti ludački bolji od onoga sa čime se sada susrećemo.

Ako radimo više na daljinu, to znači da ćemo morati rjeđe da ulazimo u kancelariju. Prvi efekti će se osjetiti u tome kako kompanije donose odluke o svojim prostorijama. “Možete čak i da dijelite kancelarije sa kompanijom, sa zaposlenima koji dolaze u različite dane nego što dolaze vaši zaposleni”, predlaže Gejts.

Udarni efekti posla na daljinu neće se tu završiti već će preoblikovati naše zajednice, smatra on. Biti u centru grada će biti manje važno, a možda ćemo i preispitati dizajn svojih domova. Boravak na skupim mjestima postaje manje privlačan, a privlačnija postaje veća kuća u manjoj zajednici sa manje saobraćaja.

To će naravno smanjiti druženje na poslu, pa Gejts uzrok pete promjene vidi u načinu na koji radimo – što će promjeniti i način našeg druženja. “Količina socijalnih kontakata koje ostvarite na poslu može da se smanji, pa biste mogli da poželite da uspostavljate socijalne kontakte u svojoj zajednici sa prijateljima, da izlazite uveče”, kaže Gejts.

Ako ovo prethodno predviđanje zvuči privlačno, sljedeće, koje Gejts donosi u partnerstvu sa vrhunskim stručnjakom za zarazne bolesti dr Faučijem, manje je veselo – stvari se dugo vremena neće potpuno vratiti u normalu. Čak i nakon što vakcina u velikoj meri eliminiše kovid-19, život se neće vratiti u normalu dok cjeli svijet ne pobjedi bolest.

Ali sedmo i veoma optimistično je da sljedeća pandemija neće biti ni približno toliko loša jer će svijet mnogo bolje reagovati. “Drugi put nećemo biti ovako glupi”, zaključuje Bil Gejts.

Na nivou ponašanja, sigurno je da ćemo, barem u početku “postkorona” života više obraćati pažnju na to da li nam neko kija u lice, koliko su ljudi daleko od nas, da li smo oprali ruke i slično. Možda ćemo više putovati i družiti se jer smo vidjeli kako izgleda kada smo uskraćeni za to. Možda ćemo više boraviti u prirodi, kaže dr Stanislava Popov, psiholog i saradnik Psihoverzuma. „Svi ti obrasci ponašanja na koje se danas stavlja akcenat neko vrijeme će nam ostati u navici (barem kod onih koji ih se jesu pridržavali). Međutim, oni ne moraju biti ni trajni, niti dugotrajni, jer smo skloni da brzo zaboravljamo stvari koje vezujemo uz određeni kontekst, onda kad tog konteksta više nema”, napominje.

Gejtsova predviđanja nisu jedina. Svi maštamo o danu kada će se završiti pandemija. Međutim, stručnjaci izbjegavaju da govore u vremenskim odrednicama, jer bi korona virus mogao trajno da ostane sa nama. Najbolji scenario bi bio ako bi bio iskorenjen – u šta se sumnja. Predviđanja su se nekad pokazala kao tačna, ali to nije nužnost. Neminovno je da će se neke promjene desiti, odnosno da se one već dešavaju, a tiču se načina komunikacije, poslovanja i organizacije svakodnevnog života koja sve više uvažava interakcije “na daljinu”, što je istovremeno i dobro i loše, u zavisnosti od toga o kom aspektu ljudske egzistencije govorimo.

“Ono što Gejts u svojim predviđanjima opisuje, a tiče se tehnologije, novih trendova u tome kako i odakle radimo, druženja preko ekrana i slično, postojalo je i prije pandemije, samo je ona znatno ubrzala usvajanje ovakvog načina komunikacije od onog dijela ljudske populacije koja je do sada uspevala da odoli ili se opirala ovakvim promenama”, objašnjava Stanislava Popov.

Sa psihološkog aspekta, strah od otuđenosti usled korišćenja tehnologije, koja nas istovremeno i spaja i razdvaja, sigurno je pojačan tokom pandemije koja zahtjeva i fizičku distancu. Ta distanca bi se, u budućnosti, mogla odomaćiti, što bi se moglo negativno odraziti na ljude, odnosno na njihove autentične socijalne potrebe, upozorava sagovornica Nedeljnika: “Sa druge strane, sigurno je da postoji značajan broj onih kojima je ova nametnuta fizička distanca dala informaciju o tome koliko su im bliski susreti sa nekim ljudima važni, a bliski na način koji uključuje dodir, zagrljaj i živi kontakt koji nijedan ekran ne može da zameni.”

Emocionalno, neki od nas će još dugo osećati negativne posledice ove krize, pošto za neke ljude ona predstavlja traumatsko iskustvo kojem je kao takvom neophodno i pristupiti. Sa druge strane, biće i onih koji će je doživjeti samo kao još jedan težak period koji nas je naučio da se prilagođavamo.

“Ono što do sada znamo jeste da smo veoma prilagodljivi kao vrsta, i da se većina ljudi uspešno adaptira na nove životne okolnosti. Isto tako znamo da se svaki stari sistem ili poredak funkcionisanja prvo opire promjeni, te da se promjena shvata suviše dramatično, ali da duh vremena na kraju uvek prevlada”, zaključuje dr Stanislava Popov, psiholog.