“Gorski vijenac” u stripu
Izvor: Sputnjik
Lik žene u koju je zaljubljen Vuk Mandušić možda je najljepši u cijelom stripu. Još dok sam skicirao snahu Milonjića bana, dok sam je stvarao, poželio sam da za nju pozajmim lik Monike Beluči. Nisam urgirao da to bude ona, ali nekako je baš bilo stripski, kaže autor stripa „Gorski vijenac“ Geza Štetet.
Njegoš posle Isusa i Jova
Da s razlogom slovi za majstora stripskog crteža, Geza Štetet potvrdio je stripovima „Isus, reč Božja“ i „Knjiga o Jovu“, kao i nedavno objavljenom knjigom u kojoj je – prateći od riječi do riječi stihove Njegoševog spjeva – olovkom i tušem oživio čuvene junake „Gorskog vijenca“. Na 140 stranica, zahvaljujući sugestivnom i snažnom crtežu, iz prošlosti izranjaju „lica“ Vladike Danila, Igumana Stefana, Vuka Mandušića…
Geza, koji kaže da njegovo ime na turskom znači pobjednik, za Sputnjik otkriva kako je uspio da i poslije ovakvog složenog posla punog izazova i rizika, ostane na visini svog imena: da ostane pobjednik.
„Taj pobjednik u meni je sam Isus Hrist. Prije nego što sam počeo da čitam Bibliju i sve dok nisam u svom životu upoznao Isusa, bio sam „nepobjednik“, gubitnik. Ali, od trenutka kad sam to spoznao počeo sam drugačije da razmišljam i da u svom životu uočavam promjene. Uvidio sam da moj talenat treba da iskoristim da slavim boga i tako se rodila misao da nacrtam priču o Isusu. U želji da to uradim na pravi način počeo sam od Starog zavjeta, jer je to uvod u priču o Isusu, objašnjenje zašto je došao. Tek kad je sve to sazrilo u meni pristupio sam radu. ‘Isus, reč božja’ je strip rađen s namerom da bude neka vrsta umanjene cijele Biblije“ kaže Štetet, kome su upravo stripovi o Isusu i Jovu obezbijedili status specijaliste za duhovni strip. Njegovom majstorskom nizu treba dodati i u strip upravo ovih dana pretočeno drugo Njegoševo djelo – spjev „Luča mikorkozma“.
U stripu i „Luča mikrokozma“
„Svaku književnost možete pretočiti u slike, ali to nije nimalo jednostavno“, otkriva Geza. „Sigurno se ne bih usudio da radim „Luču“ da ne poznajem dobro Bibliju. Ali i „ Luča“ je bila lakša za rad u odnosu na „Gorski vijenac“, prije svega zbog mnoštva likova koje je trebalo nacrtati“, objašnjava Štetet.
Na 140 stranica pred čitaocima se nižu crteži poznatih književnih junaka kojima je sam Njegoš odredio karaktere i temperament. Na pitanje da li ih je crtao tako što je „samo“ vukao linije po Njegoševim slikama, Geza kaže:
„Za Danila sam pozajmio Njegošev lik, jer vjerujem da su kao duhovnici slični, pate istu patnju zbog svog naroda, pravoslavlja… Ali sam, takođe, puno likova preuzeo iz stvarnosti, iz javnog i političkog života, pa je tako „moj“ Mandušić Paja Vuisić, a Vuk Mićunović – Vuk Drašković. Čak sam ubacio i svoj lik, ja sam jedan od Stefana… Morao sam se vezati za žive ljude.“
Naš sagovornik kaže da je poseban izazov bio crtati ženske likove od kojih je jedan od najsnažnijih Sestra Batrićeva.
„Njen lik sam pozajmio od moje supruge kad je bila mlada“, otkriva Geza uz objašnjenje da kad naiđe stvaralački talas crtač nema mnogo izbora.
Uskoro Nušićevi „Hajduci“
„U tim trenucima crtate ono prvo čega se sjetite i možda je baš to najbolje. Ja sam i ovde tako postupio i po reakcijama bih rekao da je ispalo dobro. Nadam se da bi i Njegoš bio zadovoljan da ih vidi ovako nacrtane“, kaže Geza i odmah dodaje da tek sad uviđa i to da u knjizi ima mnogo grešaka koje bi volio da ispravi u sledećem izdanju.
„Tu je puno likova, puno knezova, sve to treba dovesti na pravo mjesto. Za razliku od „Luče“ ovo je realističan crtež, stanja u kojima su neki junaci su psihički teška, tu je i sukob između islama i pravoslavlja“, podseća strip crtač Štetet.
On otkriva i da se među ženskim likovima našao i jedan iz njegove prošlosti.
„Djevojka koju spominje Turčin u jednom dijelu, nacrtao sam preko cijele stranice. Tek kad sam je završio i uradio tušem vidio sam da je to djevojka koju sam nekad volio… Eto, koliko je nesvjesno i svjesno snažno povezano.“
Od davnašnjeg sna da naše književne klasike pretoči u strip, Geza, kaže, ne odustaje. Taj san započinje Nušićem:
„Započeo sam rad na Nušićevim „Hajducima“, jer to je pravo djelo za našu djecu. Nušić je svetska klasa, uvijek aktuelan, neprevaziđen. Ono što je napisao u „Hajducima“ poslužilo je i Ćopiću i mnogim drugim da prave slične priče, kao što su „Orlovi rano lete“, „Družina Pere Kvržice“, „Sinji galeb“… Sve je to izašlo iz Nušićevih „Hajduka“, smatra Geza i dodaje:
„Francuzi i Belgijanci su pretočili čitavu njihovu književnost u strip, makar i na četiri strane. Ja sam zahvaljujući „Kekecu“ koji ih je objavljivao zavolio i Ben Hura i Robina Huda i mnoge druge. A to je najbolji vid vaspitanja – kad vas istovremeno i edukuju i zabave“, zaključuje Geza Štetet.