Svi znaju za popularnog Ćiru – svaka vožnja poseban doživljaj (VIDEO)

Izvor: RTRS

Putevi, kako drumski, tako i riječni, morski, vazdušni i željeznički, uvijek su predstavljali vezu među ljudima, jedan od načina razmjene roba i usluga. Drugim riječima, putevi znače život, mogućnosti za posao, egzistenciju, ostanak stanovništva na prostorima kroz koje prolaze putevi i pruge.

Jedna od poznatijih, čuvenijih pruga na prostoru bivše Jugoslavije, jeste uskotračna pruga od Sarajeva do Višegrada, koja je dalje preko Užica vodila do Beograda. Izgrađena za vrijeme austrougarske vlasti, od Sarajeva do Višegrada 1906. godine, a konačno preko Užica spojena sa Beogradom 1928. godine, ukupne dužine 405 kilometara, predstavljala je žilu kucavicu istočnog dijela BiH i zapadnog dijela Srbije, naročito Podrinja.

Jedna od najstarijih uskotračnih pruga iz doba Austrougarske povezivala je Sarajevo i Beograd preko Višegrada. Ovo je i najčuvenija pruga bivše Jugoslavije jer sigurno nema stanovnika starije generacije koji nije čuo za Ćiru – popularni voz ove trase na kojoj je radni vijek proveo i Neđeljko Tuba popravljajući parnjače. Sa sjetom se prisjeća starih vremena.

– Bio je život, narod je bio veseo. Znalo se kada željezničari prime platu i to je bio praznik za grad Višegrad. Željeznica je držala Višegrad. Bilo je dosta preduzeća i radnika, ali mogu reći bio je bolji život nego danas. Što voz dovuče i odvuče, to niko ne može. Bilo je putnika, postojala je željeznička veza za Srbiju, za Sarajevo. Narod se nije mučio da se prebaci za Rudo, Rogaticu, Dobrun, Foču – kaže Neđeljko.

Mnogo je priča vezano za taj famozni voz, vožnju, ljude koji su se vozili njim, od učenika, studenata, pa do poljoprivrednika koji su čak iz Srbije donosili svoje proizvode na sarajevske pijace. Svaka vožnja Ćirom poseban je doživljaj. To zna Savo Tasić koji je bio jedan od 360 višegradskih željezničara.

– Pred praznik iz Sarajeva uvijek je bio vanredni voz. Krene u tri, ovdje je u osam i uvijek je bilo jedno stanično rastojanje. Nikad niko na željeznici nije ostao da nije mogao stići gdje je pošao. Nema te sile, ali bilo je puno.Stotinu puta sam dolazio tim vozom, stajalo se na jednoj nozi, ali voz nikoga nije ostavio – kaže Tasić.

A onda vlasti odlučiše da ukinu prugu 1978. godine. To je, ističu željezničari, svima teško palo.

– To je najveća greška što su usijane glave ukinule tu prugu. Jeste, možda je trebalo praviti centralu i ostalo, ali sve se moglo napraviti da i danas postoji – ističe Tuba.

Mitar Tarabić je takođe predvidio da će ljudi zaboraviti taj “gvozdeni put”, ali da će “proći podosta godina pa će se ljudi opet sjetiti gvozdenog puta, te će ispotekare obnoviti ovaj put”. 2009. godine obnovljen je dio uskotračne pruge od Šargan Vitasa do Višegrada. I kao što je predvidio Tarabić “njim do Višegrada neće putovati putnici radi potrebe i posla, već ljudi od zabave serbez odmorišta i uživancije”.