Sofijanić: Posao pedijatrijske sestre najljepši na svijetu

Izvor: Filter

“Posao pedijatrijske sestre je najljepši na svijetu, iako je istovremeno jako odgovoran i stresan jer se ipak radi o liječenju naših mališana”.

Ovako o svom poslu govori Nikolija Sofijanić, glavna sestra Odjeljenja pedijatrije u Bolnici “Srbija”.

“Ovaj posao zahtijeva mnogo truda, znanja, edukovanja, požrtvovanosti, empatije, pažnje. U neku ruku zahtijeva i mnogo odricanja, ali jedan dječiji osmijeh i lijepa riječ motiviše nas da svoj posao obavljamo najbolje što možemo”, navela je Sofijanićeva.

Rad na pedijatriji se razlikuje po mnogo čemu od rada sa odraslim osobama. Djeca su vrlo osjetljiva i ranjiva i prolaze kroz različite faze odrastanja i često im je potrebna pomoć i zaštita, pogotovo kada se suočavaju sa bolešću.

Pedijatrijska sestra mora biti sposobna da razumije djetetove potrebe i da im se svakodnevno prilagođava u zavisnosti od životne dobi djeteta.

“Pored brige za zdravlje naših najmlađih, posao sestre jeste da pruži riječ utjehe, pažnju i razumijevanje zabrinutim roditeljima. Da sa osmijehom na licu priđe svakom djetetu, jer se tako stvara bliži kontakt i osjećaj sigurnosti kako kod djece, tako i kod roditelja. Pristup roditelju je jednako važan kao i pristup đetetu”, istakla je Sofijanićeva.

Njen posao na Odjeljenju pedijatrije, kako ona kaže, odnosi se prvenstveno na brigu za zdravlje najmlađih pacijenata, pa na organizaciju rada sestara, organizaciju dijagnostičkih procedura, edukaciju mladih sestara, kontrolu i nabavku potrebnog materijala, sredstava, lijekova, provjeru ispravnosti uređaja, vođenje administrativnih poslova.

“Obaveze sestara na Odjeljenju pedijatrije su raznovrsne. Svaki dan imamo jutarnje sastanke, vizite, uzimamo uzorke tjelesnih tečnosti za analizu, odvodimo djecu na dalju dijagnostiku, dijelimo terapiju, pružamo podršku roditeljima, njegujemo novorođenčad, kupamo ih, hranimo. Pored obaveza na Odjeljenju, sestre zajedno sa ljekarima učestvuju u ambulantnim pregledima djece”, objasnila je Sofijanićeva.

Biti pedijatrijska sestra znači ne raditi posao samo da bi bio odrađen. To je posao koji se mora voljeti i koji se živi. Potrebno je naučiti zadržati profesionalnost, suždrzati emocije, reagovati na pravi način u hitnim stanjima.

“Još kao dijete sanjala sam da radim u profesiji u kojoj mogu pomoći bolesnim i nemoćnim osobama. Najviše me privlačio rad sa djecom. Osjećaj zadovoljstva i sreće koji se javi nakon što to malo biće izađe izliječeno sa osmijehom je neopisiv. Taj osmijeh znači mnogo više nego riječ hvala. I da se opet rodim, opet bih izabrala ovaj poziv”, zaključuje Sofijanićeva.