“Amerikanci” u Han Pijesku (VIDEO)

Izvor: Filter

U Ljeskovcu kod Han Pijeska raste duglazija, vrsta četinara koja nije karakteristična za ove prostore.

Sastojina ove duglazije potiče iz perioda 1920 – 1930 godina i porijeklo se ne zna tačno. Zna se da je u neposrednoj blizini prolazila pruga i vjerovatno je ostatak sadnog materijala sasvim slučajno tu posađen.

S obzirom na to da se veoma dobro primio, danas možemo reći da imamo žive svijedoke tog vremena.

Zelena duglazija (lat. Pseudotsuga mensiesi) jedan je od najvažnijih četinara Sjeverne Amerike, kako po svojoj rasprostranjenosti tako i po ogromnom šumskom bogatstvu koje sadrži. Gotovo 40% količine drveta iz šuma zapada, tj. od Stjenovitih planina do obale Pacifika, kako u Britanskoj Kolumbiji tako i u SAD, daje duglazija.

U početku je ovaj četinar bio uvršten u rod jela i borova, a kao narodni nazivi još su u upotrebi Daglasova jela i Oregonski bor.

Rod Pseudotsuga 1867. godine postavlja Karije sa vrstom Pseudotsuga douglasii, nazvanom kasnije 1889. godine po Britanu Pseudotsuga taxifolia i po Sudvortu Ps. mucronata.

Zanimljivo je da je prvi naziv bio za dugo vremena opšteprihvaćen, dok je kasnije zadržano ime Britona suprotno hronološkom pravilu nomenklature, jer je, kako se vidi, ovo drugo ime dao Briton 1887. godine, skoro dvadeset godina poslije prvog naziva.

Zvanična nomenklatura u SAD je ponovo promijenjena pedesetih godina prošlog vijeka, uz prijedlog da se da ime Pseudotsuga menziesii (Mirbel) Franco.

Duglazija je vrlo vrijedna vrsta za ozeljavanje naselja, pošumljavanje goleti kao i za plantažni uzgoj stabala. Zbog izvanredno brzog rasta u kratkom vremenu ispunjava sve planirane funkcije, uz blagotvorni uticaj koji ostvari lijepim izgledom, četinama koje rastrljane mirišu na jabuku i proizvodnjom velike količine kiseonika sa akumuliranjem ugljen dioksida što je posljedica brzog prirastanja drvne mase. Osim toga, smatra se da duglazija popravlja kvalitet zemljišta.

Što se tiče vrsta koje rastu na našim prostorima, slična grupa stabala duglazije čak i većih dimenzija nalazi se u selu Podžeplje. Ali o njima drugom prilikom…

Hvala Ani, Mirjani i Branku na pomoći.

Autor teksta i videa je Cviko Todić.