Čast i ponos malog grada sa istoka – Sokočani u redovima Vojske Srbije

Izvor: opstinasokolac.net/Bojana Marković

Objavljeno u 272.broju Sokolačkih novina (novembar-decembar 2022.)

Ako bih birala jednu riječ kojom bih trebala da opišem mlade ljude koji nose ovu priču, rekla bih samo – odvažnost. U nju su smještene sve ostale koje im se mogu pripisati – hrabrost, junaštvo, smjelost, herojstvo, srčanost, neustrašivost, odlučnost… i trajalo bi to nabrajanje. Riječ je o pet mladih ljudi na koje su ponosni svi: roditelji, nastavnici, srodnici, sugrađani, Romanijci, pa i ja, jer mi je pripala čast da Vam ih predstavim. Naime, 17. septembra ove godine, u Beogradu je održana svečanost povodom promocije najmlađih oficira Vojske Srbije, a na ovoj manifestaciji učestvovalo je petoro Sokočana. Iako se damama uvijek daje prednost, ovaj put zbog njihove brojnosti, preskočićemo ovo pravilo. Priču počinjemo sa Danilom Delićem.

Danilo je rođen 15. jula 1999. godine u Sokocu. Opštu gimnaziju je završio 2018. godine u Sokocu, a kako kaže, ljubav prema uniformi i vojnom pozivu rodila se još dok je bio dijete.

– Za tu moju ljubav kriv je moj otac koji je bio oficir Vojske Republike Srpske i kasnije Oružanih snaga BiH. Gledajući njega svako jutro kako se ozbiljno priprema za novi radni dan, budio je u meni želju da i ja jednog dana nosim uniformu i budem ozbiljan kao on. Svakog sam dana zamišljao da sam vojnik. Vremenom, dok sam rastao, želja da postanem vojno lice nije se smanjivala. Ljubav prema vojsci je prerasla u odgovornost prema otadžbini i moju dužnost da odaberem vojni poziv kao odanost mome narodu. Pored toga rad u vojsci obezbjeđuje redovna primanja i siguran posao.

Danilo ističe da je najveći izazov za njega bio upisati Vojnu akademiju u Beogradu, Smjer pešadija.

– Studije na Vojnoj akademiji su bile jako izazovne i pružale su nam mnogo vojnih znanja koja nam koriste u oficirskom radu. Na školovanju sam stekao razna znanja o naoružanju, taktici, radu sa potčinjenima i uvjerenje da čovjek jedino ako vjeruje u sebe može da dostigne željeni cilj.

Vojna akademija u Beogradu, koja pruža odlične uslove za život i studiranje, je u sastavu Univerziteta odbrane. Na Akademiji su zaposleni najbolji oficiri Vojske Srbije koji obučavaju nove generacije mladih oficira. Akademija pruža dobre uslove za bavljenje sportom i mogućnost treniranja u raznim sportskim sekcijama, sa najvećim sportskim stručnjacima u Beogradu.

– Pored vojne škole Akademija je i životna škola jer nas je naučila da se borimo sami, bez straha, i da nijedna prepreka nije nesavladiva. Kroz školovanje sam upoznao mnogo dobrih ljudi i stekao sam prijateljstva za cijeli život. Završetak Vojne akademije ne vidim kao kraj mog školovanja i usavršavanja. Svoje školovanje želim da nastavim na kursevima i usavršavanjima za više oficire. Pored toga imam u planu da upišem master studije na Fakultetu bezbednosti.

Danilo trenutno radi u Trećem bataljonu Pete pješadijske brigade u Bijeljini, na dužnosti komandira pješadijskog voda.

Jednaka među damama je Sokočanka Jovana Mijatović. Rođena je u Sokocu, 20. marta 2001. godine. Nakon završene gimnazije, bez dileme, odlučila se za vojni poziv.

– Još od djetinjstva sam se oduševljavala ljepotom i čašću koju nosi oficirski poziv, stoga sam pokazivala veliko interesovanje za Vojnu akademiju. Već početkom srednje škole odlučila sam da ću i sama okušati sreću. Odabiru profesije svakako su doprinijeli otac i djed, takođe vojna lica, ali presudna je bila moja velika želja. Trenutno sam 3. godina Vojne akademije, Modul saobraćaj i transport i jako sam zadovoljna dosadašnjim tokom studija. Definitivno, najveći izazov je objediniti podjednako zahtjevne akademsku i vojnu komponentu školovanja, ali uz ličnu želju i kvalitetan nastavni i komandni kadar, sve je moguće – rekla je Jovana.

Istakla je da je u budućnosti, kao i druge kolege, čekaju usavršavanja u terenskim uslovima, teorijska nastava iz stručnih predmeta iz oblasti saobraćaja i transporta, i naravno, kruna u školovanju svakog kadeta, promocija u prvi oficirski čin na kraju 4. godine studija.

– Tu se moj lični i profesionalni napredak neće završiti jer rad u službi otvara nova vrata u razvoju svakog mladog oficira, što ću svakako iskoristiti, nadam se, na najbolji mogući način.

Mlada Sokočanka Andrea Brklja rođena je 21. maja 2002. godine, u Sokocu. Nakon bezbrižnog odrastanja, srednju školu – Vojnu gimnaziju završila je u Beogradu

– Mene je kao srednjoškolku privukao izazov koji nosi ovaj poziv. Zaista, prije svega sam željela da postavim sebi cilj koji će me gurati naprijed, koji će promijeniti moju viziju o sebi, koji će mi pokazati koliko zaista mogu ako dovoljno i stvarno želim. Sada, pet godina kasnije, ja sam na drugoj godini Vojne akademije i ta prvobitna strast je prerasla u jednu veliku i neponovljivu ljubav prema jednom pozivu, časnom i zahtjevnom poslu koji uvijek traži više i uvijek traži bolje. A ujutru, podići će se zastava i zasviraće himna i ja ću, kao i mnogim drugim jutrima, da zamišljam kako bacam šapku uvis i da ona leti mnogo više, ali i mnogo kraće nego što sam to očekivala, i da sledećeg dana dolazim na posao i nosim svoju uniformu, ali ovaj put bogatiju za barem jednu sjajnu zvjezdicu – svoje snove priča nam Andrea.

Naša sugrađanka Jelena Dubočanin rođena je 5. avgusta 2000. godine, u našem gradu. Nakon završene gimnazije odlučila se za odabir vojnog poziva.

– Oduvijek sam se divila ljepoti oficirskog poziva. Ideju za upis na Vojnu akademiju sam dobila u drugom razredu srednje škole. Upis na Vojnu akademiju sam shvatila kao jedan veliki izazov i krenula da se spremam. Najbitnija mi je bila podrška roditelja, ali presudna u svemu tome je bila moja jako velika želja – prisjetila se Jelena.

Trenutno je na četvrtoj godini, Modul pešadija, a za nju je najveći izazov usklađivanje civilnog i vojnog života, usklađivanje svih vojnih obaveza i terena sa učenjem i polaganjem ispita.

– Školovanje na Vojnoj akademiji predstavlja spoj akademskog obrazovanja i vojničkih obuka i vaspitanja. Kvalitet obrazovnog procesa, kao i znanje i vještine koje se stiču tokom školovanja, pripremaju kadete za veoma odgovornu oficirsku dužnost. Ona podrazumijeva izuzetnu odgovornost i veliko odricanje. Iz mog dosadašnjeg iskustva i boravka na Vojnoj akademiji mogu zaključiti da ona nije za svakoga. Ovdje uspijevaju oni koji zaista vole ovaj poziv, koji su izabrali i za taj svoj put uložili veliki trud – kazala je ona.

Jelena trenutno radi na diplomskom radu, a kako kaže, na proljeće kreću završni tereni za njen smjer i nakon toga pripreme za promociju koja će se održati u septembru. Nakon završetka Akademije želja joj je da upiše master.

Dvanaestog maja 2000. godine, u Sokocu rođena je Vasilisa Mirović, naša četvrta junakinja. I ova gimnazijalka sanjala je da jednog dana bude vojno lice.

– Ideja je postojala još u osnovnoj školi. Bavila sam se sportom i išla na takmičenja, a svi znamo da je jedan od uslova za upis na Vojnu akademiju i fizička spremnost. Osim toga, bila sam i odličan učenik. Kao neko ko voli izazove i na nagovor oca, koji je i sam bio vojno lice i učestvovao u ratu, odlučila sam da pristupim konkursu za upis u Vojnu školu, što će se kasnije ispostaviti kao najbolja odluka za dalje napredovanje. Trenutno sam četvrta, završna godina, Modul saobraćaj i transport.

Vasilisa obrazlaže da predmeti vojne istorije, psihologije i sociologije, preko matematike, fizike, mehanike, elektrotehnike, programiranja i vještačke intervencije, taktike, vojne topografije, naoružanja, komandovanja i rukovođenja i mnogih drugih, pružaju znanja iz različitih oblasti. Kadeti izučavaju dva strana jezika, a časovi fizičkog su kombinacija sa jednom od borilačkih sekcija.

– Akademija pruža razvoj psiho-fizičkih sposobnosti, uz poštovanje autoriteta i života u kolektivu. Smatram da nije za svakoga, ali uz rad, trud i odricanje itekako je moguće i isplativo. Trenutno radim na diplomskom radu iz oblasti transporta i bezbjednosti saobraćaja a nakon toga počinju pripreme za promociju najstarije klase. Želja mi je i da upišem master studije na Saobraćajnom fakultetu uz učenje još jednog stranog jezika – svoje planove prenijela nam je Vasilisa.

Kažu da je dobro otpočeti Novu godinu sa mladim i pametnim ljudima. To smo i učinili, jer naš špil za uspjeh ima četiri dame i kralja.