Beribaka: Nakon zarobljavanja su nas maltretirali, tukli i prijetili

Izvor: RTRS

U sudnici Suda BiH, sporo, ali sigurno slaže se mozaik ratnog zločina u sarajevskoj Dobrovoljačkoj ulici na suđenju Ejupu Ganiću i još devetorici tadašnjih muslimanskih vojnih, policijskih i političkih funkcionera optuženih da su planirali, podstrekavali i izvršili napad na nebranjenu kolonu u povlačenju.

Tada je ubijeno devet vojnika, oficira i civila na službi u JNA, ranjena 26, a više od 200 zarobljeno, maltretirano i premlaćeno. Svjedok Danilo Beribaka bio je među njima.

U maju 1992. godine bio je profesionalno vojno lice na službi u JNA. Službovao u kasarni “Viktor Bubanj”. Tri decenije kasnije u istom kompleksu, ali na klupi za svjedoke. Danilo Beribaka prepričavao je majsku golgotu. Drugog, u popodnevnim časovima napadnuta je komanda Druge vojne oblasti na Bistriku, a u kasarni oglašena uzbuna. Beribaka je sa posadom “VIDRE” krenuo u odbranu komande. Na vozilo u pokretu, sa zgrade Elektroprivrede otvorena je paljba. Na Skenderiji je vidio već spaljena vojna vozila, tijela vojnika, a na prilazu Komandi novi napad.

Pucali su iz pravca obližnje džamije. Zolje, raketni bacači, trombloni. Sedmi ili osmi projektil probio je kupolu u kojoj se Beribaka nalazio. Iz zapaljenog vozila spasio ga je potporučnik Šaban Hajdarević. Već sutradan u oštećenom vozilu bio je u odstupnom maršu, na kraju kolone koja se u povlačila sa Bistrika. I tek što su krenuli od komandnog kompleksa, nastupio je pakao. Do zuba naoružani takozvani sarajevski “branioci” napali su tada još jedinu legitimnu vojsku u BiH.

– Vidio sam da je pogođen Pantić Dragan u ruku i Simić Ivica vojnik. Nisam vidio pošto smo oboreni na asfalt blizu ivičnjaka, neko je udarao iživljavao se, psovao vrijeđao. Osjetio sam pištolj na potiljku, međutim začuo se glas “nemojte pucati ostavite tog čovjeka”. Prišao je specijalac policije kojeg sam znao od ranije nadimak Hare. I pitao me otkud ti ovdje i odgurnuo je tog gospodina što me htio možda upucati – priča Beribaka.

Dva polomljena zuba i još vidljiv ožiljak na licu – epilog je iživljavanja napadača u Dobrovoljačkoj. Povrijeđenog, sa ostalim vojnicima, oficirima i civilnim licima, odveli su u, već pripremljene, prostorije FIS-a. Ponovo je premlaćivan, maltretiran. Tu je Beribaka svjedočio golgoti potporučnika Bogoljuba Pelemiša i vojnika Slavka Savovića, Gordana Vukovića, Miodraga Mastilovića i nekolicine durugih. Od udaraca pucali su kundaci automata, izvodili ih na strijeljanje, pa vraćali. Prepoznao je sina Vehbije Karića. No i Beribaku je neko prepoznao. I spasio dalje torture! Izvjesni Ramiz specijalac.

– Uhvatio me za potiljak i podigao, kroza me je prošla jeza očekujem ko zna šta. Čovjek je upitao šta ste ovo uradili i što, to je čovjek koji mi je spasio život na Ilidži – dodaje Beribaka.

Pokušavali su advokati optuženih ideologa i egzekutora, svjedoku da nametnu izmišljene sarajevske stereotipe o “odbrani” grada. O “niškim specijalcima” i imaginarnom napadu na zgradu Predsjedništva. No Beribaka, rođeni Ilidžanac, ih je demantovao! A i na čelu kolone u tom sarajevskom “osvajačkom pohodu” na Predsjedništvo bio je niko drugi do Alija Izetbegović sa kćerkom. Suđenje će biti nastavljeno tek 1. februara.