Dr Hašimbegović: Rana dijagnoza glaukoma od velikog značaja
Izvor: JZU Bolnica “Srbija”
Povodom svjetske sedmice borbe protiv glaukoma, razgovarali smo sa doktoricom naše ustanove Selmom Hašimbegović, specijalistom oftalmologije i optometrije.
Dr Hašimbegović kaže da je glaukom optička neuropatija, odnosno simptom kog karakterišu oštećenja očnog nerva sa posljedničnim promjenama u vidnom polju i povremeno ili trajno povišenje očnog pritiska. Glaukom predstavlja drugi najčešći uzrok slijepoće u svijetu, a prema podacima Svijetske zdravstvene organizacije oko 4 odsto stanovništva boluje od glaukoma.
Riječ je o bolesti koja se ne može izliječiti, tako da su rana dijagnostika i liječenje ciljevi svih nacionalnih programa, čime se nastoji smanjiti učestalost naprednih oblika ove podmukle bolesti.
„Normalne vrijednosti očnog pritiska su između 11 i 21 mmHg, a vrijednosti iznad 22 mmHg mogu biti znak glaukomske bolesti. Poznat je i kao „tihi kradljivac vida“, jer u početku propada samo periferni dio vidnog polja, a simptomi se najčešće pojavljuju tek kada je značajan dio vida već nepovratno izgubljen“, istakla je dr Hašimbegović.
Ona je navela da iako se glaukom može pojaviti kod bilo koga, rizični faktori za njegov nastanak su pozitivno porodično nasljeđe, starosna dob iznad 40 godina, visoka kratkovidnost, šećerna bolest, povišeni krvni pritisak i povrede oka.
„Svim osobama starijim od 40 godina koje imaju bilo koji od prethodno navedenih faktora rizika, preporučuje se mjerenje očnog pritiska jednom godišnje. Za osobe koje ne spadaju u rizičnu grupu, dovoljno je obavljati kompletnu kontrolu svake dvije godine nakon 45. godine života, a nakon 65. godine života jednom godišnje“, naglasila je specijalista oftalmologije i optometrije.
Pojasnila je da rano prepoznavanje bolesti i adekvatno započeta terapija mogu spriječiti propadanje vidnog polja. Ako je već nastalo oštećenje vida i vidnog nerva, te promjene su u pravilu nepovratne. Liječenje može usporiti ili zaustaviti napredovanje bolesti. Da bi se to postiglo, neophodna je adekvatna dijagnoza, a terapija glaukoma najčešće je doživotna i mora biti redovna, jer bolest u protivnom često završava slijepilom.
Prema njenim riječima, ukoliko oftalmolog posumnja na glaukom, preporučiće pretrage vidnog polja, mjerenja debljine rožnice, gonioskopije, posebnog snimanja očnog nerva i debljine nervnih niti uz pomoć 3D-OCT tehnologije. Dijagnoza glaukoma zavisi prije svega od toga u kojem stadijumu je bolest otkrivena.
„Cilj terapije je snižavanje očnog pritiska do granice kada on ne ugrožava funkciju očnog nerva. Terapije mogu biti različite, postoji veliki broj lijekova koji se lokalno koriste za snižavanje očnog pritiska. Dejstvo ovih lijekova podrazumjeva da oni ili smanjuju količinu stvorene očne vodice ili olakšavaju njeno oticanje kroz komorni ugao. Takođe, radi se i lasersko stvaranje otvora na dužici radi lakšeg oticanja očne vodice, laserski tretman za poboljšanje prohodnosti komornog ugla i hirurško liječenje koje se primenjuje u slučajevima koji ne reaguju na drugu terapiju“, navela je dr Hašimbegović.
„Oštećenja zbog glaukoma su nepovratna. Savremeni lijekovi i operativni zahvati su, nažalost, usmjereni na kontrolu očnog pritiska i ne mogu vratiti izgubljeni vid, zbog čega je rana dijagnoza kod ove bolesti od velikog značaja“, zaključuje dr Hašimbegović.
