Svetosavska besjeda oca Vidaka Vujadinovića
Izvor: FILTER, foto: Foto „Vaske“
U navečerje praznika Svetog Save, 26. januara, u Kulturnom centru Istočno Novo Sarajevo upriličena je četvrta svetosavska akademija pod nazivom „Tragom Svetosavlja“. Prigodnu prazničnu besjedu o Svetom Savi pripremio je jerej mr Vidak Vujadinović paroh lukavički.
Veliku radost, prisutnim svetosavscima, učinili su članovi muzičkog sastava „Kamenički biseri“ pri osnovnoj školi Desanka Maksimović iz Kosovske Kamenice, koji se nalaze u trodnevnoj posjeti Istočnom Sarajevu.
Pored njih u okviru programa predstavili su se članovi guslarskog društva „Filip Višnjić“, osnovne škole Sveti Sava i KUD-a Slavija iz Istočnog Sarajeva. Voditelj programa bio je Dejan Kerleta.
Svetosavska besjeda oca Vidaka Vujadinovića
Draga gosti iz Kosovske Kamenice, braćo i sestre svetosavci pomaže Bog!
Veliko mi je zadovoljstvo i čast što večeras, ovdje pred Vama, govorim o Svetom Savi, velikom ocu, učitelju i prosvetitelju, čije djelo nas i poslije viševijekovnog bitisanja, izrazito nadahnjuje.
Prošlo je osam vijekova od rođenja ovog divnog Božijeg ugodnika, koji je jedan narod poveo istinskim putem bogopoznanja usmjeravajući ga ka vječnom Carstvu Božijem. Priča o Svetom Savi je najduža priča koju pripovijeda Srpski narod i ona nikada ne stari, niti se umara i sve što o njoj večeras govorimo ili budemo u budućnosti govorili, samo su njena poglavlja. Svetitelj nam je odredio put kojim treba da hodimo i ako ga izgubimo, izgubili smo cjelokupno jezgro našeg postojanja. Sveta Pravoslavna Crkva održala je djelo Svetog Save, kako u mirnim, tako i u najpogubnijim vremenima, kroz koja je prolazio i prolazi njegov narod. Čudesno trajanje Savinog kulta kroz istoriju, književnost, narodnu i umjetničku poeziju, uvjek i iznova zadivljuje i reklo bi se, da se od njegove uspomene ne možemo rastati jer smo u liku Svetog Save, svi našli svoj odraz.
Ko hoće da se približi Svetom Savi i upozna njegov lik i djelo, mora prije svega osjetiti, da se njemu ne prilazi kao bilo kojoj drugoj istorijskoj ličnosti, jer u njemu su satkani prošlost i budućnost, sadašnjost i beskonačnost, prožeti u vječnoj ljubavi Božijoj.
Onoga dana, kada je mladi princ Rastko, sa prozora Svetogorskog manastira Svetog Pantelejmona, bacio vojnicima koje je poslao njegov otac, svoj pramen kose i sa božanskim uzvikom rekao: Sava je moje ime, tada je utvrđen veliki temelj istorijskog zdanja bitisanja našeg naroda. Kroz vijekove se o njemu pišu knjige, pjesme i službe i kroz njih on postaje veliki, ne samo za Srpsku crkvu i Srpski narod, nego postaje veliki i za druge narode i druge tradicije. Teško je o Svetom Savi reći nešto što već nije mnogo puta ponovljeno, ali uspostavljanje ličnog odnosa sa njegovim likom i djelom stvara novu dimenziju i otvara put ka uzvišenom i vječnom.
Od obnove Hilandara, osamostaljenja Srpske pravoslavne Crkve, utemeljenja prosvjete i kulture i sa njima zajedno utvrđivanja nacionalne kulture, tradicije i državnosti, možemo slobodno reći da je on utemeljivač naše misli, u koju je utkana logika nebeskog obitavanja. Ta misao je iznjedrila duhovnike, učitelje, pjesnike, hajduke, vojskovođe, domaćine i srpske seljake. Ta misao je Caru Lazaru prevagnula da na Kosovu polju izabere put nebeski, Solunskim ratnicima da vrate izgubljene domove, pjesnicima da cijeli svoj vijek pišu i stvaraju o nadljudskoj borbi za slobodu. I danas, lik i djelo Svetog Save ostaju neiscrpan izvor traganja ovozemaljskog ka nebeskom.
Veoma zaslužan za očuvanje lika i djela Svetitelja Save jeste hilandarski monah Teodosije, koji, rukovođen Duhom Svetim, napisa žitije i službu i tako postavi začetak svetosavlja u vaseljeni. Veliki je put u kojem su Teodosijevi stihovi prepisivani, štampani, pojani, najprije bez muzičkih znakova a zatim neumskim pismom da bi na kraju, rukom melografa u novije vrijeme, služba bila zapisana modernim notnim pismom.
Teodosije Hilandarac, zajedno sa Savinim učenicima sastavlja prve pjesme u njegovu čast za službu usnuću i prenosu moštiju. Akatist sastavlja nepoznati mileševski monah. Sve nam ovo govori koliku su ljubav učenici imali prema svom učitelju i koliku su želju imali da njegov lik ostane duboko urezan u srca njegove pastve, ostavljajući svoj trag do danas.
Jedan od Savinih učenika godine 1237. zapisao je sljedeće stihove:
Ujasni mi jezik Spase moj
I usne moje otvori
Da uzmognem dostojnu pohvalu prineti
Ovom prepodobnom Ocu ocima Savi
Na kraju vijekova koji je prosijao čudesima
A čije trudove i podizanja ko skazati od ljudi može
No, oče preblagi moli se za stado svoje
Čuvajući otačastvo svoje.
Najstariji sačuvan tekst službe Svetom Savi zabilježen je na pergamentnom rukopisu u mineju iz 13. vijeka, srpske redakcije i dobio je ime po njegovom pisaru – Bratkov minej. Pjesme u ovom mineju zabilježene su srpskoslovenskim jezikom sa skraćenicama i oznakama za glasove.
Lik i djelo Svetog Save mnogo se poštuje u bratskoj zemlji Rusiji a najzaslužniji za prenošenje kulta Savinog su moskovski mitropolit Kiprijan i iguman dečanski Grigorije Camblak koji kasnije postaje mitropolit Kijevski. Sveti Sava se pominje u ruskom tipiku već početkom 15. vijeka a najstarije sačuvane pjesme o njemu, pisane ruskom neumskom notacijom, nalaze se u služebnom mineju iz 17. vijeka.
Hilandarska rukopisna riznica, veoma je bogata himnografskim materijalom posvećenim Svetom Savi a najviše zapisa nalazimo u zbornicima iz 18. i 19. vijeka pisanih na crkvenoslovenskom jeziku Hrisantovom neusmskom notacijom.
Sve ovo nam jasno govori o viševijekovnom trudu Savinih naslijednika da se ličnost Savina i žar koji je plamtio u duši njegovoj, prenese na buduća pokoljenja i ljubomorno čuva od zaborava.
Blaženopočivši patrijarh Srpski Pavle o Svetom Savi kaže sljedeće: Za nas sveštenike, monahe i vjerne, život Svetog Save bio je i ostao uzvišen ugled i uzor kako i mi treba da vjerujemo i postupamo. Najprije to je njegovo prihvatanje dveju novozavjetnih zapovijesti o ljubavi prema Bogu i o ljubavi prema bližnjima. Zatim njegovo svjesno odricanje od prelesti, ugađanja tijelu i prevare bogatstva i prolazne slave ovoga svijeta da bi se tako sva snaga upotrijebila na dostizanje prvenstva slave u Hristu, koja se stiče služenjem bližnjima. Zaista, u ovim riječima najdivnije je opisan lik Svetog Save, koji je sav svoj život upodobio svom narodu, povjerenom stadu Hristovom. Ostavio je vladarske titulu i moć i pošao skromnim putem. Ugledajući se na Hrista od gospodara je napravio slugu, ali ne običnog slugu, već slavom ovjenčanog kroz sve vijekove. Rastkov odlazak u manastir i slobodno uzimanje nebeskog puta odricanjem od zemaljskog je veoma rijedak čin, ali nam to jasno govori o njegovoj istinskoj vjeri u Gospoda, koju možemo da uporedimo sa starozavjetnom Avramovom vjerom, kada on polazi na brdo Moriju da na žrtvu prinese svog jedinog sina. Ovim primjerom se pokazuje velika spremnost na odricanje i Gospodnja nagrada kada mu anđeo zaustavlja ruku da ne prinese žrtvu, vidjevši njegovu istinsku vjeru. Upravo tom vjerom vođen, Rastko napušta ovozemaljske strasti i kao Sava biva udostojen nagradom vječnog i neprolaznog. Bez Rastkovog odricanja od ovozemaljskog i Savine mudrosti, krotosti i blagoslova, istinsko je pitanje koliko bi današnji potomci pronašli svoj put, ili bi se stopili u taštinu novoga vijeka. Svetosavlje nije pokret niti oličenje sledovanja nekoj istorijskoj ličnosti, Svetosavlje je način života utkano u srce ne Samo Srba već i ostalih naroda koji ga sleduju.
Svetosavlje je nebesko obitavanje na zemlji.
Mnogi će reći da istorija Srba ne počinje od Svetog Save, što je istinito i neosporno, ali sa Svetim Savom počinje drugačije poglavlje naše istorije, usmjereno ka jasnom definisanju vjerskog i nacionalnog bića, utkano u Hristovu riječ koja je vječna i neprolazna. Dobijanjem samostalnosti Srpske Pravsolavne Crkve, Sveti Sava osniva devet eparhija i kao Arhiepiskop postavlja episkope i samim tim postavlja čvrst temelj na, do tada, neuređeno stanje. Po zapisu Teodosijevom Sava je tada rekao: Episkopstvo je dobra stvar jer se on brine o Bogu i za Boga.
Sveti Sava piše pravila, Nomokanon, Studenički tipik, Karejski Tipik, Hilandarski tipik, a kao biser njegovih djela svakao predstavlja žitije i služba Njegovom ocu Simeonu Nemanji. U svom pisanju Sava je koristio raznu građu, za to vrijeme dostupnu, dvorske i ratničke priče, manastirska pisma kao i narodno predanje. U svom djelu pokazuje dubinu istorijskog prikaza kao i lični doživljaj što ga svrstava u nauglednijeg pisca srednjeg vijeka.
Ovakvim djelovanjem Srpske zemlje kreću u nove istorijeske tokove i kao takve postaju među prvim evropskim zemljama sa urđenom Crkvom i društvom.
U manastiru Studenica, Sava je bio Arhimandrit sve do 1217. godine i u tom periodu on obilazi pastvu, poučava narod i besjedi, osniva školke i bolnice i taj period je svakako za noviju književnost najplodosniji jer iz tog perida, stvaraju se priče i legende o Svetom Savi kao narodnom prosvjetitelju, učitelju i čudotvorcu.
Sastavljanjem Nomokanona ili zakonika, Srbija u 13. vijeku postaje čvrsta pravna država. Ovim učinkom Sveti Sava je Srbiju učinio najmodernijom evropskom državom. U pomenutom zakonopravilu nalazile su se odredbe i crkvenog i svjetovnog prava što nam jasno govori o odnosu Crkve i države i njihovoj simfoniji kroz vijekove.
Okupljeni ovdje zajedno, na ovoj predivnoj akademiji, mi jednodušno pokazujemo da smo djeca svetosavlja i da istinski uznosimo Slavu Gospodu što nam je blagoslovio divnog ugodnika i Svetitelja Savu Srpskog. U Matejevom jevanđelju u priči o talantima kaže se: Dobro, slugo dobri i vjerni,u malom si mi bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti, uđi u radost Gospodara svog! Posmatrajući svetitelja Savu u ovim stihovima, on ne samo da je sebe uveo u radost Gospodara svoga, već je svojoj pastvi i svima nama, kao i budućim pokoljenjima, ostavio jasne smjernice kako da se udostojimo Carstva vječnog. Hodeći putem svetosavlja mi se ne deklarišemo samo kao pripadnici jednog naroda, već kao pripadnici cijele vaseljene jer Sava je svetitelj u kome su utkani vascijela prošlost i budućnost i sadašnjost.
Moleći blagoslov Božiji želim svima vama da u istinskoj ljubavi, miru i slozi, dočekamo neprolazno Carstvo božije u zajednici sa Svetim Savom i svima iz roda Srpskog kao i cijelog Pravoslavlja.
Hvala vam i srećan i Bogom blagosloven praznik!
