Voljeni patrijarh Pavle: Skromnost, vrlina, dobrota i život po Jevanđelju

Izvor: B92

Danas se navršava dvanaest godina od smrti jednog od najvoljenijih poglavara Srpske pravoslavne crkve, patrijarha Pavla. Skromnost, vrlina, dobrota i život po Jevanđelju, sinonim su za čovjeka čiju su božju riječ pravoslavni hrišćani uvažavali i poštovali.

Patrijarh Pavle ostaće upamćen kao veliki čovjek koji je svoj život posvetio Bogu i živio u skladu s njegovim načelima.

Patrijarh Pavle nije samo živio u duhu hrišćanske crkve, već je božju mudrost nastojao da približi svim vjernicima, kako riječima, tako i svojim djelima, koja su pravi primjer skromnog hrišćanskog života.

Patrijarh Pavle preminuo je u snu 15. novembra 2009. godine na Vojnomedicinskoj akademiji, gdje je od 13. novembra 2007. godine bio na liječenju. Prema sopstvenoj želji, sahranjen je u manastiru Rakovici, u Beogradu.

Bio je jedan od patrijarha koga su vjernici nesebično voljeli i cijenili. I to prije svega jer je živio kao i narod u čije se ime obraćao Bogu i molio za njega. Tako su ljudi često mogli da vide patrijarha Pavla među narodom, kako pješači ili se vozi javnim gradskim prevozom.

Važio je za čovjeka koji je ustajao veoma rano i živio u potpunosti prema Jevanđelju i u skladu sa onim što je govorio. Osim po duhovnosti, bio je poznat i kao neko ko je bio vičan svakodnevnim, životnim stvarima, pa mu tako nije bilo strano da nešto popravi, bilo da su to cipele ili naočare. Volio je da kuva, što je često radio, ali je i šio. Patrijarhu Pavlu nijedan fizički posao nije bio stran, ni težak.

Bio je protivnik luksuza, nije bio škrt, ali je bio štedljiv. Postoji priča o tome kako je reagovao kada je jednom prilikom vidio više luksuznih automobila ispred Patrijaršije, pitajući se čiji su. Kada je saznao da su to automobili njegovih vladika, patrijarh Pavle je rekao: “Bog te video, a čime bi se tek vozili da se nisu zavetovali na skromnost?”

Soba patrijarha Pavla u Patrijaršiji bila je toliko skromna da je podsjećala na monašku ćeliju. Postio je tokom cijele godine na vodi, ribu je jeo veoma rijetko, a meso skoro nikada.

Na mjestu patrijarha bio je skoro dvije decenije, a bio je svjedok i ratnih dešavanja na prostoru nekadašnje Jugoslavije. Nije pravio razliku među ljudima, često je ponavljao da smo svi djeca božja, osuđivao je svako nasilje i zločine, bez obzira na to ko ih je činio, kom su narodu činjeni i kojoj vjeri. Poznato je i da je krajem devedesetih godina učestvovao u nekoliko protestnih šetnji protiv Slobodana Miloševića.

Mnoge pojedinosti iz njegovog svetovnog života dobro su poznate svim pravoslavnim vjernicima, ali ono čemu se uvek vraćamo i ono po čemu ćemo ga pamtiti jesu njegove mudre misli i izreke.

U spomen na velikog patrijarha Pavla i 12 godina od njegove smrti, prisjetićemo se nekih misli koje su obilježile njegov život koji je posvetio molitvi za srpski narod.

“Bog nas je stvorio ljudima i traži od nas da to i budemo. Nema takvih vremena u kojima to ne bi mogli biti i ne bi bili dužni da to budemo.”

“Čuvajmo se od neljudi, ali se još više čuvajmo da mi ne postanemo neljudi.”

“Život na zemlji je prolazan. Mi smo svi na ispitu, a nagrada je na nebu. Sat otkucava vreme, a i dobra dela u tom vremenu.”

“Čovek je jači mrtav nego nečovek živ.”

“Obavezni smo i u najtežoj situaciji da postupamo kao ljudi i nema tog interesa, ni nacionalnog ni pojedinačnog, koji bi nam mogao biti izgovor da budemo neljudi.”

“Čuvajte i neprijatelje svoje i molite se za njih jer ne znaju šta rade.”

“Prava ljubav je jedino kada ljubav ne traži svoje. Kada voliš nekog bez ikakve logike. To je i prava sloboda. E zato sam hrišćanin.”

“Proći će sve, ali duša, obraz i ono što je dobro ostaje zauvek”, samo je jedna od mnogobrojnih mudrih misli koje je za života izgovorio patrijarh Pavle.

Smatrao je da svaki čovjek u ovozemaljskom životu s razlogom, da ima svoj zadatak koji treba da izvrši.

“Da li ćemo mi te zadatke, ponavljam i govorim opet, izvršiti najboljom snagom koju nam je Bog dao, i najboljom voljom, to zavisi od nas. Mi se često izgovaramo: da smo se rodili u neko sretnije i bolje vreme, i mi bi bili bolji. To je samo izgovor! Bog nam je dao snage kad nas je postavio u ovo vreme koje su nam potrebne, uz Njegovu blagodatnu pomoć, da mi izdržimo, odolimo i izvršimo svoje zadatke”, stoji u besjedi patrijarha Pavla.

Svoje riječi, a posebno svoja djela, ostavio je u amanet srpskom narodu kao put svjetlosti kojim bi trebalo da ide.