Spomenko Gostić zauvijek na ozrenskoj straži: Sutra otkrivanje spomen-kipa najmlađeg borca VRS

Izvor: Srna

Spomen-kip Spomenka Gostića, najmlađeg borca Vojske Republike Srpske koji je sa 14 godina poginuo u Jovićima kod Maglaja, biće svečano otkriven sutra, na Veliku Gospojinu, u porti manastira Svetog Nikole u Petrovu.

Svečanost otkrivanja spomen-kipa počinje u 11 časova, poslije liturgije u Manastiru Svetog Nikole u Petrovu.

Inicijator i organizator projekta Mile Savić rekao je da je ovaj spomenik opomena svim generacijama o tome šta znači sloboda, koliko je života dato za nju i poruka da se rat više nikada ne dogodi.

-Spomenko je bio mali dječak, a veliki čovjek, velikog srca, koji je položio život da bismo mi danas mogli živjeti u miru i slobodi – izjavio je Srni Savić, koji je i autor dokumentarnog filma „Spomenko na vječnoj straži“ i knjige „Spomenko i Ozren“.

S obzirom na to da neće biti zvaničnih pozivnica, Savić je pozvao sve ljude dobre volje, uključujući predstavnike institucija svih nivoa, kao i sveštenstvo, da svojim dolaskom upriliče događaj, budući da je, kako je istakao, Gostić to i zaslužio.

Savić je naveo da je trebalo tri godine predanog rada da spomen-kip, rad Željka Aleksića iz Trebinja, ugleda svjetlo dana. Spomen-kip postavljen je 24. avgusta u porti manastira Svetog Nikole.

Prema Savićevim riječima, sredstva za kupovinu kamena i izradu kipa obezbijeđena su od prodaje njegove knjige „Spomenko i Ozren“, te zahvaljujući ljudima dobre volje koji su prepoznali značaj i simboliku ovakvog djela.

Spomenko Gostić rođen je 15. avgusta 1978. u Doboju, osnovnu školu pohađao je u Maglaju, ali je zbog izbijanja ratnog sukoba nije završio.

Po izbijanju rata živio je sa majkom Milenom u selu Jovići nadomak Maglaja, koje je bilo okruženo naseljima sa većinskim muslimanskim stanovništvom, pa se ubrzo našlo na prvoj liniji fronta.

Tokom aprila umrla mu je majka, pa je ostao da živi sa bakom koja je septembra 1992. godine poginula u granatiranju sela od takozvane Armije Republike BiH.

Gostić se prijavljuje u Vojsku Republike Srpske gdje je u početku bio kurir, da bi potom bio prebačen na razvoženje hrane borcima na prvim linijama fronta.

Obavljajući povjerene mu zadatke, jednom prilikom je sa konjskom zapregom upao u minsko polje, pri čemu su konji stradali, a on je bio lakše povrijeđen. Nakon tog ranjavanja, još je jednom bio lakše ranjen.

U ofanzivi muslimanskih snaga na planinu Ozren narod se povukao iz Jovića, a Spomenko Gostić je sa nekoliko vojnika ostao da brani selo.

U martu 1993, tokom granatiranja položaja srpske vojske, pet vojnika je poginulo, a Gostić je teško ranjen. Umro je 20. marta 1993. u Jovićima na Ozrenu, a sahranjen je sa stradalim saborcima na seoskom groblju.

Trebinjski umjetnik Željko Aleksić, koji je isklesao spomenik najmlađem odlikovanom borcu Vojske Republike Srpske Spomenku Gostiću, izjavio je da mu je čast što je upravo njemu povjeren zadatak da u kamenu ovjekovječi ovoga dječaka.

Spomenik, koji je Aleksić radio oko pola godine ispred porodične kuće, polako i strpljivo svakoga dana, osim kada je crkveni praznik ili je zbog nečeg drugog bio spriječen, transportovan je kamionom iz Trebinja na Ozren, gdje je već postavljen kod manastira Svetog Nikole, a njegovo osveštanje se očekuje na Veliku Gospojinu.

Aleksić je rekao da je ovo za njega predstavljalo poseban izazov, jer je u kamenu morao predstaviti dječačku nevinost, njegovo naglo odrastanje i svu tragiku njegovog rano prekinutog života, pišu „Nezavisne novine“.

Monumentalnosti doprinosi i visina spomenika višeg od tri metra, gdje je visina postamenta oko jednog metra i visina kamena u koji je uklesana cjelokupna dječakova figura iznosi dva metra i 15 centimetara.

-Htio sam isklesati spomenik u prirodnoj veličini pa, iako je sa sigurnošću nisam znao, vodio sam se mišlju da je imao petnaestak godina i shodno toj činjenici, kao i televizijskom snimku iz koga sam jedino mogao otprilike procijeniti njegovu konstituciju, odredio sam i neku njegovu prirodnu visinu – naveo je Aleksić.

Iz skromnih biografskih podataka, kao i TV snimka, u dječakovim je rukama isklesao i dvije pokidane uzde jer je sa dva konja, koja se takođe naziru na spomeniku, dječak dopremao hranu vojsci, ali te uzde, prema zamisli umjetnika, predstavljaju i pokidano djetinjstvo.

-I ovu sam skulpturu, kao i sve prethodne, radio od kamena, jer je meni kao Hercegovcu kamen veoma blizak, ja ga istinski volim i dok radim, veselim se svakom novom jutru, kada iz jednodimenzionalne skice polako stvaram skulpturu i svojim očima se uvjeravam kako iz kamene gromade „vadim” tijelo, predmet, bilo šta što radim – rekao je Aleksić.

Aleksić je, osim ploče sa imenom i prezimenom Spomenka Gostića, isklesao još dvije ploče koje će danas, uoči Velike Gospojine, naknadno biti postavljene na kameni postament.

Na jednoj stoji: „Nemam oca, nemam majku“, a na drugoj: „Ne plašim se, straha ima“, što je autor izvukao iz konteksta njegovog posljednjeg televizijskog intervjua.