Sjećamo se 121 djeteta koje je stradalo u Srpskom Sarajevu
Autor: FILTER/M.K.
Nataša Učur i Milica Lalović, djevojčice ubijene snajperskim hicima, sinonim su za stradanje 121 djeteta na području tadašnjeg Srpskog Sarajeva. Nataša i Milica ubijene su za vrijeme primirja 11. marta 1995. godine u sarajevskom naselju Grbavica, koje je tada bilo pod srpskom kontrolom.
Dan njihovog ubistva obilježava se kao Dan sjećanja na svu stradalu djecu Srpskog Sarajeva.
Najmlađe stradalo dijete je Milun Tešanović koji je imao samo 18 mjeseci. O njemu ne mogu govoriti roditelji, braća, sestre. O strašnoj sudbini porodice danas govori Rada Cvijetić, rođena Tešanović.
„Desetoro iz porodice Tešanović, od toga troje djece. Milun koji je imao 18 mjeseci, Dragomir koji je imao 10 godina i Danijela 12. I šta da vam kažem?“
Polaganjem vijenaca i pomenom kod spomenika stradaloj djeci, obilježen je 11.mart – Dan sjećanja na stradalu djecu Srpskog Sarajeva. Spomenik je izgrađen u dvorištu OŠ „Sveti Sava“, prije tri godine.
„Težak je ovo dan. Mart je mjesec u kome se sarajevski Srbi sjećaju svoga pogroma, egzodusa. I koliko god da smo ujedinjeni oko ovog dana, toliko je on i težak. Kao prosvjetni radnici moramo čuvati kulturu sjećanja na nevino stradale žrtve”, rekla je Danijela Mrda, direktor OŠ „Sveti Sava“ Istočno Novo Sarajevo.
Ljubiša Ćosić, gradonačelnik Istočnog Sarajeva, rekao je da 121 dijete koje je nastradalo pod dejstvom granata, snajperskih hitaca, razmjene vatre, govori o tome da je na ovom području srpski narod itekako stradao.
“Četiri hiljade poginulih srpskih civila i vojnika u odbrani teritorije Srpskog Sarajeva koja je vijekovima bila dominantno naseljena Srbima, nameće obavezu da čuvamo sjećanje”, poručio je Ćosić.
Po popisu koji je radio Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica, Sarajevsko-romanijska regija je po broju poginulih civila i vojnika, najviše stradala.
Milorad Kojić, direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica, poručio je da ne smijemo da dozvolimo da nas zaborav odnese u drugom pravcu – da ne znamo za šta su se naši očevi i djedovi borili ili zašto su ova nevina djeca stradala.
Srpski član i predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik izjavio je da 121 nevini život predstavlja ogromnu tugu i izrazio žaljenje što mnoge ljude koji su pucali na djecu nije stigla pravda. On je citirao riječi blaženopočivšeg patrijarha srpskog Pavla da “kada strada dijete onda strada cijelo čovječanstvo”.
Na spomeniku stradaloj djeci uklesani su stihovi pjesme “Sumrak” Gorana Vračara.
SUMRAK
Ne udarajte gromovi u naša lepa dvorišta
Jer već je korov procvao tu gde su rasli jablani
I srušeni su domovi i spaljena su ognjišta
I niko nije ostao ni da nas mrtve sahrani
U sumrak sve je zastalo ni vetrovi se ne miču
Zlo nožem krvlju škropljenim priču o smrti govori
Na odru dete zaspalo i neke žene nariču
Nad krilom majke sklopljenim da mrtvo čedo odmori
U ime boga nečijeg opet su došle ubice
I mrak je prste upleo da zlo i tugu podeli
Sad nema smeha dečijeg i prazne su nam ulice
Jer bog je sebi uzeo sve što smo ikad voleli
Nemojte zato gromovi u naša pusta dvorišta
Tu gde je korov procvao i gde su rasli jablani
Jer srušeni su domovi i spaljena su ognjišta
I niko nije ostao bar da nas ljudski sahrani
