Ivana Cerović: Muzika je bila i ostala moj najveći prijatelj
Autor: FILTER/D.L.
Ivana Cerović je rođena u Priboju, osnovnu školu je završila u Rudom a srednje muzičko obrazovanje nastavila u Podgorici. Fakultetsko zvanje stekla je na Muzičkoj akademiji u Istočnom Sarajevu. Danas živi i radi u Palama.
Nastavnik je u osnovnoj muzičkoj školi u kojoj predaje Teoriju muzike i solfeđo. Umjetnički je rukovodilac hora ”Prosvjeta” u Palama i dobitnica priznanja iz oblasti Muzičkog i kulturnog života na teritoriji grada Istočno Sarajevo za 2019. godinu.
S obzirom na to da je odrastala u muzičkoj porodici, Ivana ističe da se njena ljubav prema muzici javila dok je još bila dijete.
”Moj otac je bio nastavnik muzičkog , harmonikaš, kao i stric i mlađi brat koji su, takođe, jako talentovani za muziku. Sa nekih četiri – pet godina sam znala da bih voljela da muzika bude moj poziv. Te godine su one kada sam imala i prvi javni nastup u smislu neke veze sa mikrfonom i pjevanjem na školskoj priredbi”, priča Ivana.
Teorija muzike i solfeđo, uže su oblasti kojima se bavi. Kao nastavnik ova dva predmeta, Ivana nastoji djeci da olakša i približi solfeđo kao predmet koji je kao i svaki drugi, uz pomoć klavira i svojih najjednostavnijih metoda.
”Radim kao nastavnik solfeđa 18 godina, u osnovnoj muzičkoj školi. Pored solfeđa, radim i kao nastavnik Teorije muzike i kao nastavnik hora. Solfeđo je temelj za svakog muzičara u smislu da je to oslonac, osnova, prapočetak. Prvi trenutak kada se djeca susreću sa pojmom muzike u ozbiljnom smislu. Solfeđo – klavir je korelacija, predmet i instrument koji ne mogu jedan bez drugog”, pojašnjava Ivana.
Osim što radi kao nastavnik u osnovnoj muzičkoj školi, svoje znanje i umjeće u oblasti muzike prenosi i na ostale oblasti.
Naime, Ivana je rukovodilac hora ”Prosvjeta” koji aktivno djeluje već četiri godine. Hor se sastoji od 30 članova, od kojih je 25 vokalnih, a 6 članova je u orkestru.
”Ja sam umjetnički rukovodilac hora ‘Prosvjeta”, koji radi pri Srpskom prosvjetnom i kulturnom društvu u Palama. Kao rukovodilac, radim pune četiri godine i iza sebe imamo veliki broj samostalnih koncerata. Žene, koje su članice hora, nisu muzički obrazovane. To su učiteljice, bankarke, majke, supruge… i iza nas je jedan ogroman rad. Etno-grupa ”Vez” je djelovala pri Prosvjeti dugi niz godina, gdje sam, takođe, obavljala funkciju umjetničkog rukovodioca. Trenutna situacija je takva da grupa ne djeluje zbog brojnih privatnih razloga. Nadam se nekom boljem vremenu gdje će etno-grupa ”Vez” opet početi da radi tamo gdje je stala.”
Pored sviranja klavira, Ivana gaji veliku ljubav i prema pjevanju. Na svom jutjub kanalu ima par objavljenih autorskih pjesama kroz koje se prožimaju razne vrste žanrova.
”Imam snimljene neke pjesme, u smislu te komercijalne muzike gdje sam ja autor i teksta i muzike. To sam radila kod mog kolege i prijatelja Vladimira Jakića. Imam tri amaterska snimka. To su moja ostvarenja u toj muzičkoj oblasti. Ta neka popularna pop, džez mješavnina muzike koja vlada našim prostorom posljednjih 20 godina.”
Ljubav, znanje i umjeće prema muzici, Ivana je odlučila da podijeli sa građanima Pala, tačnije sa nekolicinom njih u lokalnom kafiću ”Pissarro”, svirajući i pjevajući svakog petka. Ideja je nastala kada je prvi put ugledala starinski klavir koji je bio smješten u kutku kafića.
”Kada sam čula da se otvara takva vrsta objekta u Palama, bila sam zainteresovana u smislu tog nekog novog dešavanja i došla sam u objekat i vidjela klavir. Vidjela sam da je to električni klavir smješten u taj starinski klavir. Ta kombinacija savremenog i starinskog mi je bilo nešto što me je stvarno privuklo.”
Druženje Ivane i posjetilaca kafića traje skoro tri godine. Prema Ivaninim riječima, publika je na samom početku pokazala interesovanje za klasičnu muziku. S obzirom na to da je klavir svestran instrument, javila se ideja za promjenom muzičkog repertoara koji je podrazumijevao prožimanje pjesama kroz različite žanrove.
”U početku je to bila samo klasika. Nakon nekog vremena, odlučili smo da napravimo nešto novo, drugačije i onda smo riješili da to malo obojimo vokalom, u smislu da sam počela kroz neke pjesme da prolazim sa više različitih žanrova, počevši od strane muzike, popa, roka, domaćih pjesama, završivši sa sevdalinkama.”
Ivana ističe da je muzika svijet u kojem ona živi i da joj je često, upravo ona, bila najbolji prijatelj u srećnim ali i manje lijepim trenucima.
”Uz muziku sam prošla toliko toga. Lijepe, manje lijepe, srećne i manje srećne trenutke. Muzika je bila i ostala moj najveći prijatelj. Smatram da je muzika, u tom smislu, jako dobar antidepresiv. Čovjek koji danas ne čuje neku pjesmu ili ne uživa u emociji koju ta pjesma donese, mislim da je toj osobi propao dan.
Znate onu frazu: “Dan bez smijeha(muzike) je izgubljen dan.”
“Svaki čovjek, svaki dan nauči nešto novo. Toliko je neotkrivenih stvari koje ja nisam usvojila, nekih novih pravaca i momenata gdje bih voljela da se oprobam. Voljela bih da se ostvarim po pitanju sticanja novih muzičkih znanja i vještina za koje smatram da su tu negdje oko mene, a da ih još nisam zgrabila.”
