Osveštanje parohijskog doma u Trnovu 1891.

Autor: FILTER/A.K.

Risto Kočović je 1891. godine bio sveštenik u Kalinoviku. Ostavio nam je živopisan opis osveštanja parohijskog doma u Trnovu. Njegov opis je ostao sačuvan kroz članak u “Bosansko-hercegovačkom Istočniku”. Tekst prenosimo u originalu sa svim arhaizmima svojstvenim tom vremenu.

“Osvećenje parohijalnog doma u Trnovu. Dopis” (Bosansko-hercegovački Istočnik; sveske IX i X 1891. godine)

Nijesam vješt dopise sastavljati, no ja ću onoliko koliko budem znao, moleći vas da ovaj opis moga putovanja na osvećenje srpsko-pravoslavnog parohijalnog doma u Trnovu uvrstite u naš dragi
„Istočnik.”

Još pokojni Simo Sokolović dok je bio paroh u Trnovu pokrenuo je tu misao da se u toj parohiji sagradi „dom”, gdje bi mogao paroh stanovati, no to mu se nije dalo ostvariti, jer ga nađe smrt! Poslije je došao na tu parohiju sadašnji čestiti paroh N. Nikolajević, koji u sporazumu sa Vis. preč. Konzistorijom, narodom i upraviteljem ispostave gosp. Jankovićem poradi da se je rečeni dom već dovršio. Građa je odpočeta ovog ljeta, materijal kao i novce razrezat je po narodu a i visoka zemaljska vlada izdala je za istu kuću 300 for. kao pripomoć, osim toga japiju. Hvala joj! Gradnju je nadgledao upravitelj gosp. Janković, koji je dosta truda položio oko ove kuće.

Ovog ljeta proputovao sam po parohiji sa ljubeznpm u Hristu bratom Nikolajevićem, te mi je isti obećao da će me pozvati kad bude osveštanje kuće, kazavši mi da će mu doći nekoliko sveštenika iz Sarajeva, što sam mu ja i obećao. Dana 31.8. dođe mi brzojav od Nikolajevića, te me je isti našao u selu Šivaljima. Sutra dan u 4 sata po podne pošao sam iz Kalinovika u Trnovo te tamo dođem u 8 sati uveče.

U domu moga u Hrpstu brata Nikolajevića, koji me srdačno primi, nađoh ovu prečas. g. g. konzistorijalne članove: Stevana Davidovića protu i Đorđa Petrovića sveštenika, urednika „Istočnika” i Đorđa Bjelanovića đakona, koji sjeđahu sa upraviteljem i učiteljem. Tu se bratski izljubismo i za junačko upitasmo zdravlje, i za tim se malo odmorismo. Poslije kratkog razgovora povika domaćin da se večera. A poslije večere provelo se je u razgovoru i otpjevali smo onako veselo crkvenih i srpskih pjesama, a od 10 sati odemo spavati. Sutra dan osvanu sveta neđelja, dan lijep n krasan; crkveno zvono zazvoni te mi svi onako zajednički u svetu crkvu.

Jutrenju i svetu leturgiju odslužili su proto Davidović, Đorđo Petrović sveštenik i đakon Bjelanović. Mi smo za pjevnicom pjevali. Poslije sv. leturgije služeće sveštensgvo onako obučeno, sa litijom i narodom koga se bijaše prilično sabralo pođemo do nove kuće, koja leži odma preko ceste do crkve na vrlo lijepom položaju.

Dom bijaše okićen carskim i srpskim zastavama. Vodoosvećenje kao i osvećenje „Novaga doma” izvršili su služeći sveštenici. Prisutni celivahu časni krst i sa tim bi svršeno osvećenje.

Ovde mi je primjetiti to, da u crkvi Trnovskoj vlada vrlo lijep red, što se može pripisati trudu Nikolajevića paroha, na čem mu je lijepo zahvalio proto Davidović. Pošto se odmorismo i popismo kafu bi gotov i ručak. Ručalo se je u novoj kući i tako baš, da se domaćin ne bi zastidio da smo bili i u Sarajevu. Pri ručku nazdravljeno je nekoliko zdravica, sve lijepe. Na ručak bijaše brat domaćin pozvao nekoliko seljaka i članove crkvene opštine.

Poslije ručka htjedosmo da pođemo doma a domaćin ne da ni da se o tome govori nego nas ustavi da još tu noć prenoćimo, te smo tu proveli u osobitom veselju p srpskom razgovoru. Sutradan rano krenemo se svaki svome domu, gosp. konzistorijaši krenuše šeher Sarajevu, a ja mome brdovitome Zagorju. Oprostivši se jedan sa drugim i želeći jedan drugome srećan put. Domaćin ostade neveseo, a zbog toga što mu nijesmo još i ovaj dan predanili. Hvala mu na ovome srdačnome dočeku!

Kao što su ova braća Srbi podigli ovako krasan „Parohijalni dom” koji će im uza sv.crkvu služiti na diku i ponos njima i njihovome podmladku — dao Gospod te se i u drugijem parohijama ovaki domovi podizali, koji će našemu srpskom pravoslavnome narodu biti ujedno srpska škola đe ove nema.

Primi brate uredniče srpski pozdrav.
Kalinovik na Zagorju 14.9.1891.
Rista V. Kočovića (Pavlovića).