Srbin napravio pametnu rukavicu za slijepe i slabovide
Izvor:Indeks/ B. Radivojša / Foto: Fabrika fotografa (Marko Stojančević)
Tehnika napreduje, ali jedino pomoćno sredstvo pri kretanju slijepih i slabovidih osoba i dalje je ,,bijeli štap”. Ovaj paradoks je prije nekoliko godina podstakao srednjoškolca Nikolu Krstića da ponudi novu tehničku podršku onima koji imaju problema sa vidom.
Nikola je sada student druge godine Računarskog fakulteta, a očekuje da njegov izum – pametna rukavica ,,anora” – pred jesen iz faze prototipa dospije do serijske proizvodnje. Završni radovi koji bi to trebalo da omoguće odvijaju se u jednoj od prostorija Naučno-tehnološkog parka u Beogradu, gdje nam Krstić i saradnici objašnjavaju kako ,,anora” funkcioniše.
Prvo se navuče na (lijevu) ruku i uključi pomoću prekidača. Tada se čuje obavještenje: ,,Rukavica je spremna za upotrebu”. Kad pomjerite ruku na kojoj se nalazi, ,,anora” odmah dospijeva u svoj glavni mod orijentacije u prostoru.
Na spoljašnjoj strani rukavice smješteni su senzori koji registruju prepreke u okolini. ,,Anora“ će vibrirati jače ili slabije u zavisnosti od toga koliko ste blizu prepreke.
Ako je osoba pred ulazom u prostoriju, a vrata su zatvorena, vibracije će biti jače što je rukavica bliže prepreci. Ali ako su vrata otvorena, onda na tom otvoru prestaju vibracije.
Rukavica tako pomaže slijepim osobama pri kretanju, ali se podrazumijeva da ona funkcioniše zajedno s ,,bijelim štapom” koji prepoznaje neravnine i prepreke na tlu. I, budući da većina ljudi drži štap u desnoj ruci, predviđeno je da pametnu rukavicu drže na lijevoj, mada je u pripremi i varijanta za ljevoruke.
Druga značajna funkcija ,,anore” je prepoznavanje novčanica. Da bi rukavica obavljala ovu funkciju, sadašnjem prototipu je potrebna veza s mobilnim telefonom. Novac se prepoznaje tako što kamera na rukavici snimi novčanicu i na osnovu nekoliko kodova saopšti putem zvučnika da je riječ o ,,sto dinara” ili o ,,hiljadu dinara”, ,,deset evra”, ,,sto dolara”…
Rukavica prepoznaje i osnovne boje, što je takođe velika pomoć osobama kojima je, recimo, stalo do toga da se skladno obuku, ali i za one koji stavljaju veš u mašinu za pranje. U tom slučaju, klik na taster i – rukavica izgovara: plavo, crveno, bijelo, zeleno…
Još jedna funkcija je detekcija svjetlosti: rukavica reaguje na isti način kao i kad se suočava s preprekom u prostoru – preko vibracije; ako uključimo svjetlo u prostoriji rukavica se ,,uznemiri”.
,,Anora” je precizna i kad je riječ o saopštavanju datuma i vremena tokom dana, a ako se neko izgubi ili nađe na nepoznatom mjestu, pritiskom na dugme može da pošalje svoju lokaciju članu porodice ili staratelju koji je u vezi sa osobom koja nosi rukavicu. Mobilna aplikacija šalje tačne koordinate.
Nikola Krstić je bio u trećem razredu Elektrotehničke škole ,,Nikola Tesla” u Beogradu kad je na takmičenju srednjoškolaca malih preduzetnika ,,Promos” prvi put prezentovao projekat ,,pametna rukavica”. Ali značajniju pobedu je, kaže, ostvario na beogradskom takmičenju gdje je osvojio prvu nagradu za najbolju biznis ideju.
,,Na tom nadmetanju dobili smo 300.000 dinara i tako smo ušli u Naučno-tehnološki park. Taj ulaz nam je omogućio da razvijemo ideju, da kupimo prvi materijal, radimo na sopstvenoj edukaciji…” Nikola je tada bio maturant elektrotehničke škole!
Prvi Krstićev saradnik na projektu, Igor Sužnjević, kaže da se sjeća trenutka kad mu je Nikola pokazao svoj izum. Izvadio je iz džepa male komponente koje su vibrirale kad ih je približio obližnjem predmetu.
Tako je počelo, a sada industrijski dizajneri Nemanja Sajković i Vuk Milinković rade na završnom izgledu rukavice. Kažu da je ,,anoru” do sada isprobalo oko dvjesta slijepih i slabovidih osoba i da su njihove sugestije i te kako dobrodošle u periodu kad su u toku radovi na njenoj završnoj verziji.
“Za one koji je nose, važna je njena funkcionalnost, ali i to da dobro izgleda. Zato ćemo raditi na tome da bude ne samo korisno pomagalo nego i mali modni detalj”, kaže Nemanja Sajković.
Cijena novog proizvoda još nije određena, ali Nikola Krstić procjenjuje da bi u Srbiji trebalo da bude oko 45.000 dinara. Očekuje se, međutim, da ,,anoru” kupuju državne ustanove i lokalne samouprave, kao i društveno odgovorne kompanije i fondovi koji bi je poklanjali slabije situiranim slijepim osobama.
Srbija je za pametnu rukavicu test područje, a planiran je i izlazak na inostrana tržišta, prije svega u zemlje EU. Predstavnici ,,anore” su zbog toga nedavno bili u Češkoj i Slovačkoj. I rukavica koju su nam pokazali zato je, kad je bila uključena, progovorila na slovačkom: ,,rukavice su pripravene na použitie“.
Kikinda je predviđena za serijsku proizvodnju ,,anore“ koja će dio komponenata dobijati iz Kine, a ostalo iz Srbije. Nikola napominje da je ,,ovo samo početak”, da planiraju da rade na ,,obogaćenoj rukavici”, ali i na drugim proizvodima koji će biti ,,tri-četiri puta inovativniji”.
Suzana Jojić, član Saveza slepih Srbije, veoma podržava rad tima pametne rukavice. Kaže da je dobro što će se na tržištu pojaviti proizvod koji smanjuje zavisnost slijepih osoba od nečije pomoći. Riječ je o multifunkcionalnom uređaju, za razliku od nekih drugih, jednofunkcionalnih. I Jojićeva se nada da će veći dio slijepih osoba u Srbiji dobiti rukavicu besplatno od RFZO, PIO, Saveza slepih i raznih donatora. Veliki broj slabovidih je, kaže, nezaposlen i nije u mogućnosti da priušti sebi izdatak koji je potreban za ,,anoru”. A ,,anora“ će očigledno biti potrebna slijepim i slabovidim osobama.