Ne bojte se nikoga, znanje i čast će uvijek pobijediti

Izvor: Direkt portal

Petar Karadeglija iz Trebinja ovih dana pakuje kofere i uskoro odlazi na svoj prvi posao. Neće daleko, tek do Banjaluke u jednu privatnu firmu u kojoj su ga primjetili na studentskoj praksi. Nisu ga, doduše, zapazili samo u toj firmi već i na fakultetu, jer je četiri godine zaredom proglašavan najboljim studentom svoje generacije na Mašinskom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu.

Ovaj dvadesettrogodišnji mladić diplomirao je prije desetak dana na smjeru „Proizvodno mašinstvo“ s prosjekom ocjena 9,0. Dobitnik je i Plakete Univerziteta u Istočnom Sarajevu. Sva priznanja, ali i želja da svoje znanje i dalje nadograđuje bili su dio odluke da upiše i master studije.

Jedan je od rijetkih mladih ljudi koji nije morao da čeka svoj red na birou za zapošljavanje. Pošto se sve brzo odigralo, Petar još sumira utiske. Ne može sakriti sreću zbog činjenice da su mu se četvorogodišnji predani rad i posvećenost isplatili i da je njegovo znanje nekome i te kako potrebno.

„U ovom trenutku veoma sam zadovoljan, jer sve je više mladih ljudi koji teško dolaze do posla i koji za to čekaju nekoliko godina. Međutim, moram naglasiti i to da mladi moraju da ulažu u svoje znanje kako bi to neko prepoznao. Moraju u sebi da probude svijest o tome da oni mogu svojim zalaganjem da doprinesu, ne samo sebi, nego čitavoj naciji, jer na taj način gradimo zdravo društvo koje će bit za primjer svima“, uvjeren je ovaj mladi čovjek.

Da bi bili uspješni studenti i dobri ljudi, Petar vjeruje da je potrebno zacrtati svoj cilj i njemu stremiti. Njegov, međutim, nije bio da ima najbolje ocjene i bude najbolji student. To je došlo tek spontano. No, imao je ljubav prema svemu što je imalo veze sa mašinstvom i cilj da o tome sazna što više.

„U toku polaganja ispita uvijek sam bio spreman da se uhvatim u koštac sa svim onim što je drugima možda predstavljalo problem. Nikada na ispit nisam izlazio nespreman, ili kako to studenti vole žargonski da kažu turistički. Uvijek od sebe treba da izvučemo maksimum i na neki način da testiramo sebe u smislu koliko mi to zaista možemo da uradimo dobro. Uvijek sam gajio ljubav prema stvarima koji imaju bilo kakvog dodira sa mašinstvom, zbog čega sam na kraju i upisao taj fakultet“, kaže Petar.

Odlazak nije rješenje

Svjestan je da završetak fakulteta ne znači i kraj profesionalnog razvoja, već naprotiv, izazov da istražuje oblasti koje su mu bile nepoznanica. Za Petra odlazak iz BiH nije bila opcija, jer vjeruje da ova zemlja može da bude dobra, čak i bolja od drugih.

„Moje znanje bi se možda brže razvijalo u nekim zemljama koje imaju moderniju tehnologiju i bolje uslove za napredak. Problem naše omladine, pa čak i ljudi u srednjim godinama, jeste to što nisu ni svjesni kakvim bogatstvima raspolažemo. Postavlja se pitanje, pa zašto se onda oko nas toliko otimaju ako ničemu ne služimo i ništa ne znamo? Meni je malo žao kad čujem mlade ljude koji samo sanjaju inostranstvo, a nisu ni pokušali da daju svoj maksimum ovdje. Ovo je ujedno i poruka mladima da uzmu stvari u svoje ruke, da se ne boje nikoga, jer znanje i čast uvijek pobijede“, siguran je on.

Prošle godine imao je priliku da ode u studijsku posjetu u Njemačku, na Univerzitet Duisburg-Essen gdje je sa kolegama učestvovao na različitim sesijama iz oblasti biznisa.

„Pored nas, događaju su pristvovali i studenti iz Rusije i Albanije. Prilikom te posjete naši studenti su briljirali u svim poljima i na taj način smo dokazali da možemo da se nosimo sa najvećim izazovima koji se pred nas postavljaju. Takođe, želim istaći da nam je ta posjeta pomogla da određenu praksu, koju su primjenjivali eminentni profesori na njihovim univerzitetima, implementujemo u okviru našeg programa školovanja. Ono što je bitno jeste da dobre primjere plasiramo u svoje društvo, pa makar ti primjeri bili i tuđi“, kaže Petar.

Mašinac nije u plavom mantilu umazanih ruku

Kada sumira četverogodišnje iskustvo na studijama, Petar može reći da prostora za napredak u obrazovnom sistemu BiH i te kako ima.

„Kada su u pitanju tehnički fakulteti nedostaje više stručne prakse koja će na neki način opređeliti studenta čime on želi da se bavi u budućnosti. Mnogi studenti ne znaju čime bi voljeli da se bave nakon završetka studija. Problem je u tome što nisu dovoljno informisani o tome šta im to pruža naša privreda. Konkretno, u našem društvu još uvijek vlada mišljenje i slika da je jedan mašinac u plavom mantilu umazanih ruku do lakata. To nije tako danas, mašinska struka je dosta napredovala i pruža znatno više pravaca za usavršavanje“, zaključuje Petar za „Direkt“.