Slavijin izlazak u Evropu 1940. godine (prvi dio)

Autor: FILTER/A.K.

Dok je veći dio Evrope, u ljeto 1940. godine, gorio u požaru njemačkih osvajanja, u Sarajevu se igrao fudbal. Slavija je imala čast da, kao prvi bosanskohercegovački klub u nekom evropskom takmičenju, ugosti slavni Ferencvaroš koji je tada važio za jednu od najkvalitetnijih svjetskih ekipa.

Nepunih pet dana nakon što su Hitlerovi tenkovi ostavili trag svojih gusjenica na Jelisejskim poljima, Slavija je ostavila svoj trag u istoriji evropskog fudbala savladavši mađarskog prvaka sa 3:0.

Preteča evropskih klupskih takmičenja

Najstarije ozbiljno međunarodno takmičenje na evropskom kontinentu jeste Mitropa kup, poznat i kao Srednjoevropski kup. Mitropa kup je bio preteča evropskih klupskih takmičenja koja su se organizovala nakon Drugog svjetskog rata – Kupa šampiona, Kupa sajamskih gradova, Kupa pobjednika kupova, Kupa UEFA, a današnjih Lige šampiona i Lige Evrope.

Prvo izdanje Mitropa kupa počelo je 1927. godine i u njemu su učestvovali jugoslovenski, mađarski, austrijski i čehoslovački klubovi. Splitski Hajduk i beogradski BSK bili su naši prvi predstavnici u ovom takmičenju i nisu se proslavili. U sljedećim godinama učešće u Mitropa kupu su uzeli i italijanski, rumunski i švajcarski klubovi, a jugoslovenski klubovi su uglavnom služili za jače treninge evropskih ekipa. Jedini veći uspjeh napravio je beogradski BSK došavši 1939. do polufinala. Zbog ratnih sukoba koji su zahvatali sve veći dio evropskog kontinenta, 1940. godine nije odigrano finale.

Nakon Drugog svjetskog rata Mitropa kup je obnovljen. Takmičenje je nekoliko puta mijenjalo format, ali je opstalo sve do 1992. godine.

Točak istorije

Točak istorije zna da se zavrti onako kako malo ko očekuje pa se tako desi da posljednji sa liste, sad već čuvenog i ekranizovanog sastava za Montevideo, odustane Slavijin bek Slavko Zagorac. U to vrijeme najpopularniji sarajevski učitelj odustao je od puta na prvo svjetsko prvenstvo u fudbalu jer mu majka nije mogla podnijeti da ide na tako dalek put i to je naveo i u obrazloženju. Dvadeset godina kasnije dvojica sarajevskih fudbalera postaju prvi iz BiH koji će zaigrati na nekom svjetskom prvenstvu. Obojica su nastupala za predratnu Slaviju, a te 1950. godine su proslavljeni prvotimci Crvene Zvezde- Branko Stanković i Predrag Đajić. Branko Stanković je imao i bogatu trenersku karijeru i upravo je kod njega u ekipi debitovao Milko Đurovski koga će splet okolnosti dovesti za trenera Slavije u sezoni kada ona ispada iz elitnog društva. Prvi klub sa prostora današnje BiH koji je igrao neko evropsko takmičenje i to Mitropa kup jeste Slavija, a posljednji pobjednik ovog takmičenja jeste banjalučki Borac 1992. godine, tako da se trofej i danas nalazi u Republici Srpskoj.

Osim Borca, sa prostora bivše Jugoslavije trofej su osvajali beogradska Crvena zvezda (1958. i 1968. godine), zenički Čelik (1971. i 1972. godine), novosadska Vojvodina (1977. godine), beogradski Partizan (1978. godine), te bugojanska Iskra 1985. godine.

Ogromno interesovanje za utakmicu

Srednjoevropski kup 1940. godine je jedino ozbiljno evropsko takmičenje u fudbalu. Zbog rata koji se širio, učešće su uzeli samo klubovi iz Mađarske, Rumunije i Jugoslavije, a među našim predstavnicima, našao se po prvi put i jedan sarajevski klub-Slavija.

Koliko je bilo interesovanje za ovaj događaj možemo vidjeti po isječcima iz tadašnje štampe. Tako „Jugoslovenska pošta“ (čiji je vlasnik Metodije Kuić dugo vremena proveo na čelu uprave Slavije) u izdanju od 15.06.1940. piše o ogromnom interesovanju za utakmicu. „Ne samo da u Sarajevu vlada ogromno interesovanje već i u svim mjestima Bosne i Hercegovine, a svoj dolazak su najavili sportisti iz Visokog, Kaknja, Travnika, Turbeta, Bugojna, Jajca, Zenice, Žepča, Konjica, Mostara, Čapljine, Trebinja, Višegrada, Rogatice, Prače i Goražda.“

Dogovoren je i meč selekcija Zenice i Mostara kao predigra utakmice između Slavije i Ferencvaroša. U tom trenutku Ferencvaroš je jedna od najkvalitetnijih i najtrofejnih ekipa u Evropi i dolazi u Sarajevo kao apsolutni favorit.

„Ovim svojim uspjehom da igra u Srednjoevropskom kupu Slavija je mnogo zadužila sve sarajevske sportiste. Stoga vjerujemo da u srijedu neće biti ni jednoga sportiste u Sarajevu koji neće doći na Stadion Slavije da se divi mađarskim profesionalcima i da bodri Slaviju da bar iz prve igre izvuče pobjedu i napravi još jedan senzacionalan sportski događaj“ piše „Jugoslovenska pošta“ u izdanju za 17.06. predviđajući Slavijin uspjeh.

„Vjerujemo da će posmatrači pomoći Slavijaše svojim navijanjem i da će se stadion prolamati od povika „Tempo plavi“ „ piše sarajevska štampa otkrivajući nam jedan od tadašnjih navijačkih slogana.

Koliko je bilo interesovanje Mađara za ovu utakmicu pokazuje da su u Sarajevo poslali specijalnog dopisnika njihovog najtiražnijeg sportskog lista „Nemzeti sport“. U izjavi za mađarske novine poznati jugoslovenski fudbalski sudija Kiš nagovjestio je šta očekuje fudbalere Ferencvaroša. „Slavija igra dobro i snažno. Ferencvaroš će imati mnogo posla sa tim klubom i ako želi pobjedu mora sve snage uložiti. Veliku potporu imaće Slavija u svojoj publici koja navija kroz svih 90 minuta“.

Beogradska „Politika“ piše da „Slavija ima prema sebi najopasnijeg protivnika. Njene šanse za pobedu nisu velike, mada se ona može očekivati sa jednom minimalnom goldiferencijom koja neće biti dovoljna da Slavija obezbedi ulazak u drugo kolo.“

Atmosfera na dan utakmice

U upravi Slavije su dolazak trofejnog Ferencvaroša shvatili ozbiljno pa su gostima iz Mađarske priredili najsvečaniji mogući doček. Dan uoči utakmice organizovali su im razgledanje grada, posjetu stadionu i izlet na Trebević. Svečana večera nakon utakmice je obezbijeđena na Ilidži dok je kao klupski poklon izrađen skupocjeni pehar u bosanskom stilu.

Cijene ulaznica kretale su se od 10 dinara za stajanje do 30 dinara na tribinama (20 dinara za dame), dok je cijena u ložama bila 40. Uz ulaznice se dodatno naplaćivao po jedan dinar za Crveni krst.

Stadion je tog 19. juna počeo da se puni već od ranih jutarnjih časova pa je ostvarena rekordna posjeta od 8 000 gledalaca. U publici su se mogli primjetiti i italijanski konzul, ban Drinske banovine Vladimir Jevtić, predsjednik gradske opštine Muhamed Zlatar, savezni kapiten Boško Simonović (Boža Dunster), kao i mnoge druge javne ličnosti.

Sudijsku trojku je predvodio Peter Kroner iz Bukurešta, a pomoćnici su bili zagrebačke sudije Višnjić i Mikulčić. Predsjednici klubova, Branko Kašiković i Bela Iseti su prvi izašli na teren,a odmah za njima i fudbaleri oba tima.

Slavija je na teren istrčala u sljedećem sastavu : Krstulović, Zagorac, Pavlić, Marjanović, Glavočević, Petković, Vidović, Šalipur, Rajlić, Đajić, Lazarević. Sa klupe ih je vodio mađarski stručnjak koji je karijeru gradio u italijanskim klubovima, Vilhelm Vilmoš.

Ferencvaroš je taj dan nastupio u svom najjačem sastavu: Čikoš, dr Sojka, Polgar, Lazar, Saroši III, Poša, Biro II, Kiš, Kiseli, Ferenji i Đetvaj. Trener ekipe bio je Dimeni Lajoš.

Sve je bilo spremno za spektakl. Pune tribine i idealno vrijeme za igru. Nasuprot mađarskim zvijezdama u zelenim dresovima, nalazili su se golobradi sarajevski mladići u bijeloj opremi. Sportska istorija ovih prostora taj dan je pisana zlatnim slovima.

Fudbalska lekcija Mađarima

Ferencvaroš je imao početni udarac i to je sve što su imali u prvih deset minuta. Nošeni navijanjem prepunog stadiona igrači Slavije nisu respektovali slavnog protivnika već su igru od prvog minuta prebacili u protivnički šesnaesterac. Rezultat je stigao već u devetom minutu kad Rajlić asistira Šalipuru koji sa 12 metara pogađa Čikoševu mrežu.

Uspjeh Slavijaša oduševio je gledaoce. Igralište se prolama od frenetičnog aplauza. I na stajanju i na tribinama šeširi i kape lete u vazduh.

Mađari imaju vrlo temperamentnu i grlatu publiku, međutim danas se moglo primjetiti kako se po koji mađarski igrač okrenuo prema publici i samo zavrtio glavom. Sarajevska publika je danas navijala u tolikoj mjeri da je zbunila čak i Mađare.

Sljedećih pola sata gledaoci su uživali u vrhunskom fudbalu sa dosta prilika sa obje strane, a najagilniji sa Slavijine strane su bili Đajić, Lazarević i Rajlić. Samo minut nakon što nije iskoristio kontru koja ga je dovela u situaciju „jedan na jedan“ sa mađarskim golmanom, Rajlić se iskupljuje. Igrao se 37. minut kada Šalipur asistira Rajliću koji šalje loptu pod prečku.

Urnebesan aplauz pozdravio je ovaj drugi uspjeh vanredno raspoloženog sarajevskog tima. Dok su Slavijaši razdragani i dalje nastavili igru sa istim pa i nešto pojačanim tempom, drugi gol zbunio je Mađare, koji su smeteno produžili igru. U posljednjem minutu prvog poluvremena Lazarević izbija pred gol Ferencvaroša i puca, ali dosta slabo. Odmah zatim sudija svira kraj prvog poluvremena.

Na početku drugog poluvremena Ferencvaroš dominira, ali se Slavija brzo oslobađa pritiska i rezultat ubrzo dolazi. Dvadeseti minut drugog poluvremena donosi krajnji rezultat ove rijetko uzbudljive utakmice. Rajlić preuzima Vidovićevu loptu i korner linijom juri prema golu Ferencvaroša. Vidjevši slobodnog Đajića, on mu dodaje loptu. Na noge Đajiću baca se Čikoš i loptu odbija u polje. Dok Čikoš i Đajić leže na zemlji pritrčava Rajlić i oštrim šutem puca pod prečku.

Do kraja utakmice Slavija je u potpunosti preuzela inicijativu i pravo je čudo kako nije pao još koji gol. Šalipur je pogodio stativu, a Lazarević je propustio nekoliko stopostotnih šansi. Na tribinama je veselo. Sa svih strana padaju vicevi na račun Ferencvaroša koji se samo brani.

Na znak sudije da je igra završena gledaoci provaljuju na igralište i na ramenima iznose Slavijine igrače.

Utisci nakon utakmice

U izjavama nakon utakmice padale su same pohvale za Slavijinu igru. Sudija Kroner je rekao da Slavija igra moderan evropski fudbal i da odavno nije sudio ljepšu utakmicu.

Mađari su bili jednoglasni u izjavama da je Slavija pobijedila zasluženo, ali da će im se revanširati u Budimpešti. Od Slavijinih igrača Rajlić je ostavio najbolji utisak na njih.

Kod Slavijinih igrača u izjavama se osjetila euforija, ali i žal za propuštenim prilikama. Takvog mišljenja bio je i savezni kapiten i delegat Vrhovnog nogometnog saveza Boško Simonović, tvorac legendarnog tima iz Montevidea. Legendarni Boža Dunster nije mogao da sakrije emocije poslije utakmice tvrdeći da je Slavija propustila da pobjeda bude još ubjedljivija. Funkcioneri Slavije su bili zadovoljni i puni optimizma pred revanš.

Da su veliki klub, Mađari su pokazali na banketu priređenom nakon utakmice na Ilidži, gdje su pohvalili iskreno i srdačno gostoprimstvo naglašavajući da je ovo početak sportskog prijateljstva između dva kluba. Predsjednik Ferencvaroša podigao je čašu za dug život NJ.V. Kralja Petra Drugog i čitav Kraljevski dom, nazdravio Slaviji i iz sveg srca poželio njen dalji procvat, kako bi Slavija donijela još mnogo slave Jugoslovenskom sportu.

Štampa o Slavijinom podvigu

Sarajevska štampa je u danima nakon utakmice pisala hvalospjeve na račun Slavijine igre, a nisu zaostajali ni beogradski i zagrebački listovi.

Sarajevski sport, zabilježio je juče najznačajniji datum u svojoj istoriji. Prvak Mađarske, jedan od najboljih timova kontinenta FK Ferencvaroš, osjetno poražen, podlegao je srčanoj i požrtvovanoj igri SK Slavije. U ime Sarajeva, u ime svih sportista u našim krajevima i Jugoslaviji uopšte, igračima SK Slavije treba odati puno priznanje. Njihova pobjeda, potpuno zaslužena i čak nedovoljno izražena u golovima, veličanstven je podvig. Ona je rezultat jedne divovske borbe, neviđene do sada u Sarajevu, borbe u kojoj je srčani David pobijedio Golijata, ovjenčanog svjetskom slavom i najvećim uspjesima.

Ko je ta Slavija?-vjerovatno su se zapitali majstori fudbala, profesionalci. Juče su dobili odgovor: Slavija, to je hrabro srce, čvrsta volja, bezgranično požrtvovanje, solidno znanje i neodoljiv nalet piše “Jugoslovenska pošta”.

Sarajevska Slavija je sa puno časti i požrtvovanja ušla zvanično u međunarodni sportski svet. Pobeda je tim lepša i zasluženija što je Slavija fer igrom pregazila Ferencvaroš. Domaći su igrali savršeno. Njihova igra oduševila je sve prisutne. Pobeda nijednog trenutka nije bila u pitanju. Igrali su i efikasno i lepo. U Slavijinom timu nije bilo slabog čoveka. Piše, između ostaloga, beogradska „Politika“ osvrćući se na nesportsku igru Mađara koji su u nekoliko navrata grubim startovima povrijeđivali Slavijine igrače.

Za beogradsko „Vreme“ izvještaj sa utakmice je poslao čuveni sportski stručnjak Mika Knežević koji je naglasio zasluženu pobjedu Slavije. Svaki igrač Slavije kao da je nosio u sebi pobedu, pa zato nije čudo što je na ovako siguran i ubedljiv način savladao veliki mađarski tim.

„Pravda“ žali što napadači Slavije nisu imali više sreće jer rezultat je mogao biti dosta povoljniji. Osam hiljada gledalaca nije, zaista, zažalilo što je došlo na stadion, gde se razvijala jedna fer i džentlmenska igra.

Zagrebačke „Novosti“ ističu krajni elan i požrtvovanje Sarajlija i njihovu terensku nadmoć.

Dopisnik najčitanijeg mađarskog sportskog lista „Nemzeti Sport“ (mađ. Nemzeti Sport) Bela Matanović napisao je da je sarajevska četa diktirala strahovit tempo. Slavija igra engleski način igre. Bekovi su povučeni i čuvaju krila, a halfovi polutke. Centarhalf je bio više pred svojim golom nego u napadu. Međutim prilikom napada četiri navalna igrača su uvijek bili naprijed.

Prvi korak bio je napravljen. Za četiri dana slijedio je revanš pred 20 000 mađarskih navijača.

nastaviće se…