BILJANA SAMARDŽIĆ: Danas je hrabrost studirati srpski jezik

Autor: FILTER/V.Č.

.

Prof. dr Biljana Samardžić, jedan je od najboljih studenata u istoriji Filozofskog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu. Danas je rukovodilac Katedre za srbistiku i jedan od najaktivnijih naučnih radnika iz ove oblasti.

• Kao učenik generacije mogli ste da birate šta ćete studirati. Šta je prevagnulo da odaberete Srpski jezik i književnost?

Odabrati poziv kojim ćete se baviti najteža je životna odluka. U tom smislu nije nimalo lako jednom srednjoškolcu sa 18 godina donijeti tu odluku. Nekada lutamo, preispitujemo sebe, tržište, želje roditelja i okoline i slično. Kad zbacimo sve te pritiske ili potajne tuđe ambicije i kad se suočimo sami sa sobom ko smo i šta želimo i pustimo Boga da nam pomogne i da nas vodi, odluka sama po sebi dođe. Lutala sam i ja. Slušala sam razmišljanja drugih da se moj potencijal „ne smije baciti“, „da trebam upisati što je perspektivno“, „što je dobro za odlazak vani“ i slično. Kad sam shvatila da to nisu moje želje, da to nije moj identitet, došla sam na Filozofski fakultet i upisala Odsjek za srpski jezik i književnost. Tu sam i danas  –  sada  već kao profesor, a eto i rukovodilac Katedre za srbistiku Filozofskog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu.

Da čovjek treba upisati ono što voli i gdje se pronalazi učili su me kroz život moji roditelji. Oni danas ponosno drže na policama moje diplome, pohvale, knjige – ne znajući da svaki put kada vidim to za njih najveće bogatstvo, ja u stvari vidim njih, jer su oni ti koji su me čekali sa takmičenja, hodali na prstima dok sam učila, hrabrili i davali snagu onda kad sam posustajala ili htjela odustati. Ja sam danas jedna prebogata žena – uz takve roditelje, sestru koja je ljekar, moju najdražu tetku, divnog supruga sa kojim imam predivnu djevojčicu Taru, dobre prijatelje, posao koji radim i volim – ja ne mogu ništa više poželjeti.

Takođe, moram priznati da je svojim radom i pristupom na mene mnogo uticala moja profesorica srpskog jezika iz srednje škole. To je Zora Zirojević. Ona me je uvodila u jedan novi svijet, na jedan drukčiji način.

• U tim godinama, uslovi za studiranje su bili znatno teži nego danas, ali izgleda kao da je u tim generacijama bilo više želje za znanjem i usavršavanjem. Kako sada kao profesor gledate na nove generacije studenata i ima li razlike između njih i studenata školovanih u “fabrici” i “kapeli”?

U „moje vrijeme“ uslovi studiranja bili su znatno teži nego danas. Izašli smo iz rata, studirali u fabričkoj zgradi, satima se prebacivali do fakulteta. Ali, ono što nam nije nedostajalo, što smo imali na pretek, jeste želja za znanjem, učenjem, napredovanjem. U tom smislu su nam mnogo pomagali profesori, koji su u to vrijeme dolazili uglavnom iz Srbije. Donosili su nam knjige, satima objašljavali određene sekvence, ulijevali nam znanje i želju da još više napredujemo. Danas su neke stvari drukčije. Što je i razumljivo, tolike godine su prošle. Danas imamo modernu zgradu, profesore „na dohvat ruke“, bogato opremljene biblioteke, čitaone za učenje i slično. Dobrih studenata uvijek je bilo i biće. Tako da i danas imamo studenate koji „grabe“ znanje, čitaju, rade i uživaju u tome. Mi danas na Katedri za srpski jezik, sa ponosom mogu reći, imamo fantastične studente, ponajbolje studente Filozofskog fakulteta. Kad otvorim njihove indekse, priznajem, u srcu mi nešto zatreperi, jer su oni pokazatelji i našega rada i truda.

• Autor ste više naučnih radova i djela. Da li ima tema koja vam je posebno draga za istraživanje?

Ja se bavim dijahronijom srpskog jezika, što znači da proučavam  srednjovjekovne srpske spomenike „provlačeći“ ih kroz sve nivoe jezičke analize (grafijski, ortografski, fonološki, morfološki i sintaksički). Ta naša kulturna baština predstavlja svjedočanstva i našeg identiteta i života na ovim područjima. Do sada sam objavila više od 60 radova u kojima pratim razvoj srpskog jezika i pisma. Učestvovala sam na mnogim naučnim skupovima kako kod nas, tako i u regionu. Autor sam i dvije knjige – Stazama srpskog rukopisnog nasljeđa Bosne i Hercegovine i Starostavne goraždanske knjige (Ortografija i jezik knjiga Goraždanske štamparije). Učestvujem i na naučnom projektu Značaj srpskog jezika i književnosti u očuvanju identiteta Republike Srpkse. Predajem Staroslovenski jezik, Crkvenoslovenski jezik, Istoriju srpskog jezika i Uporednu gramatiku slovenskih jezika na Filozofskom fakultetu i na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu „Sveti Vasilije Ostroški“ Univerziteta u Istočnom Sarajevu. Iz svega ovoga jasno se vidi šta je meni na srcu i čime se bavim. Izuzetno sam srećna što sam u ovoj jubilarnoj godini – pola milenijuma ćirilične štampane pismenosti na ovim područjima – mogla dati i svoj mali doprinos radovima, učestvovanjem na akademijama i naučnom skupu, i na kraju  objavljivanjem knjige na ovu temu.

• Jedan ste od najboljih studenata u istoriji Filozofskog fakulteta. Ko je od profesora koji su u to vrijeme predavali najviše uticao na vas?

Ja sam stvarno imala izuzetne profesore na fakultetu. Uvijek ću se sjećati svoje prve desetke iz Teorije književnosti kod prof. Miroljuba Jokovića, ili desetke kod prof. Vojislava Maksimovića, prvog rektora Univerziteta u Istočnom Sarajevu. Profesor koji me je naučno oblikovao, od kojeg i danas crpim znanje jeste prof. dr Miloš Kovačević. Učiti od ovakvog profesora je stvarno privilegija. Zato mi je izuzetna čast što mi je prof. Kovačević bio član komisije i na magistarskoj i na doktorskoj tezi.

• Svakodnevno smo u prilici da gledamo javne ličnosti koje kao da se takmiče ko će više da iskvari naš jezik. Koliko se mi, kao narod, pogrešno izražavamo i da li postoje neki krajevi gdje je to izraženije od drugih?

Mi kao narod danas imamo veliki problem kojeg nismo svjesni – a to je da se odričemo svoga jezika i pisma, misleći da ćemo se tako lakše uklopiti u neke moderne tokove zaboravljajući činjenicu da su srpski jezik i ćirilica osnovi identitetskog kriterijuma našeg naroda. Drugi veliki naš problem jeste da u skladu sa modernim vremenom i željom da budemo „in“ i u „trendu“ „uvlačimo“ u naš jezik mnoge riječi iz drugih jezika (prevashodno engleskog) iako imamo u srpskom jeziku ekvivelante za date riječi. Danas, nažalost, kod našeg naroda „caruje“ jezička nekultura na svakom koraku – u novinama, na radiju i televiziji susrećemo se sa elementarnim greškama: npr, „u vezi toga“, „mi bi“, „strožiji“ i slično (pravilno je:  u vezi s tim, mi bismo, stroži). Takođe, kao što sam i napomenula, veliki problem po srpski jezik je upotreba stranih riječi tamo gdje imamo vrlo lijepe naše domaće riječi. Tako da  se danas srpske riječi potiskuju upotrebom stranih riječi: listing, tender, šoping, fanovi, fensi, luzer i slično – za koje imamo zamjene u srpskom. Drugim riječima, srpski jezik danas izložen je jakoj anglicizaciji. Naravno, upotreba tuđica je nekada opravdana – ako za njih nemamo ekvivalentnu srpsku riječ (tipa internet). Međutim, često se  strane riječi upotrebljavaju i pogrešno, npr. dekada – koja ne znači „decenija“, već samo „deset dana“ i slično. U tom smislu je „okupirana“ cijela Republika Srpska, ne samo neka pojedina oblast.

• Recite nam nešto više o Katedri za srpski jezik i književnost i o njenoj ulozi u godinama koje dolaze.

Katedra za srpski jezik i književnost (uz Katedru za pedagogiju i psihologiju) je prva Katedra, tada Odsjek za srpski jezik i srpsku književnost, na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu. Ove katedre počele su sa radom upisom prve generacije studenata u školskoj 1994/1995. godini. Na Katedri za srpski jezik i književnost pokrenut je i prvi postdiplomski studij za sve filološke discipline kojesu  se izučavale na Filozofskom fakultetu. Danas imamo organizovanu nastavu na prvom, drugom i trećem ciklusu studija.

Njen status danas i opstanak višestruko je značajan, kako za sam Univerzitet, tako i za Republiku Srpsku. Nema Republike Srpske bez  srpskog jezika i ćirilice – kao duhovne vertikale srpskog naroda. Drugim riječima, Republika Srpska je SRPSKA, samo ako u njoj sačuvamo osnovne identitetske kriterijume srpskog naroda. U tom smislu je neophodno da SRPSKI JEZIK bude zaštićen kao nacionalna disciplina.

• Za kraj. Šta biste poručili budućim studentima srbistike?

Budućim studentima srbistike mogu samo da poručim da će doći na pravo mjesto, među profesore koji su vrhunski znalci iz svojih oblasti. Svako ko upiše ovaj studijski program i završi ga biće „vojnik“ u odbrani našeg identiteta i Republike Srpske. Materijalne stvari su prolazne, ali istorija pamti samo najhrabrije. Danas je hrabrost studirati srpski jezik, jer je on izložen napadima sa svih strana. Zato i kažem da je studiranje nacionalnih disciplina danas i podvig. Izuzetno je lijepo i nadahnuto biti dio te istorije i proučavati kako savremene tokove i stanje u srpskom jeziku i književnosti, tako i „zaviriti“ u našu prošlost vođeni Poveljom Kulina bana, Miroslavljevim jevanđeljem i slično.Tako ćemo i kao narod opstati i sačuvati svoj identitet u ovim teškim vremenima.

.