Ja sam za ćirilicu, a vi?
Autor: Gvozden Šarac
Ćirilica i latinica, prema Ustavu Republike Srpske su ravnopravne, ipak ćirilica kao autentično srpsko pismo potpuno je ustuknula pred latinicom kada je riječ o javnoj upotrebi. Relevantne procjene su da je u službenoj prepisci, internet komunikaciji, reklamnom prostoru, nazivima firmi, uličnim natpisima, elektronskim i printanim medijima, ćirilica zastupljena sa svega 10%. Zašto smo zapostavili pismo koje lingvisti smatraju najsavršenijim na svijetu? Da li smo svjesni da nekorištenjem ćirilice zapravo radimo protiv sopstvenog identiteta? Pitanja na koje odgovore ne može dati jedan novinar, ali zato može dići glas protiv propasti kojoj srljamo kao narod.
Pomodarstvo,nedostatak nacionalne svijesti, uticaj kulture „Velikog brata“ i prodor tuđica u srpski jezik preko društvenih mreža, protjerali su ćirilicu iz javnog prostora Republike Srpske. Pismo koje je identitetsko obilježje Srba bukvalno je iščezlo iz naših gradova, trgova, ulica, sve manje ga je u pisanoj komunikaciji i medijima. A šta smo bez ćirilice?
Spasovdanska, centralna ulica u Istočnom Novom Sarajevu, imenom odražava pravoslavni karakter sarajevskih Srba koji su na „ledini“ sagradili Grad ali natpisi, reklame više su prilagođeni engleskom jeziku. Jer što bi se nešto zvalo našom, srpskom kada postoji bombastična strana riječ! Tek po koji ćirilični naziv, uglavnom republičkih i lokalnih institucija. Zaista, bez ozbiljne analize teško je odgonetnuti zašto latinica dominira nad ćirilicom ako su oba pisma ravnopravna u upotrebi i zašto „bježimo“ od ćirilice? U gradskoj administraciji Istočnog Sarajeva ne misle da je bitka za ćirilicu izgubljena. Povedeni primjerom Beograda odlučili su se na pionirski korak u Republici Srpskoj. Sistemskim mjerama stimulisaće privrednike i vlasnike uslužnih i drugih radnji da istaknu ćirilične obilježja i reklame svojih firmi. Koliko god je za pohvalu namjera Grada, toliko boli činjenica da novcem budimo svijest kod Srba o potrebi očuvanja ćirilice. A čini se nema nam druge. Zamjena latiničnih sa ćiriličnim natpisima biće besplatna. Troškove sudske registracije, zamjene pečata, reklame i slično, kako saznajemo snosiće gradska uprava.
Tek ćemo da vidimo hoće li drugi gradovi i opštine da slijede primjer Istočnog Sarajeva. Do tada nailazimo na široko rasprostranjenu upotrebe tuđica, najčešće iz engleskog jezika a time i latinice u natpisima, reklamama, svakodnevnom govoru širom Srpske. Valjda oni koji ih stavljaju u nazive svojih restorana, radnji, autopraonica, prodavnica smatraju da će ostvariti veći profit, da ćemo se prikazati kao civilizovaniji, „evropskiji“ narod. Analogno tome, istaknuto na ćirilici imalo bi manju vrijednost.
SKREĆEMO POGLED SA „ĆIRILIČNE“ RUSIJE KA „LATINIČNOM“ ZAPADU
Srbi u BiH, ako izuzmemo ostatke ostaka srpskog naroda u Lici, Baniji, Kordunu, Dalmaciji najzapadniji su pravoslavni narod i u direktnom su dodiru sa katoličkim i latiničnim Zapadom koji, ako pogledamo istoriju, konstatno radi na asimilaciji Srba. Ćirilica kao obilježje srpskog naroda u tom sudaru trpi, nestaje a time se gubi i identitet našeg naroda. Ćirilica je veza sa prošlošću, poveljama srpskih srednjovjekovnih vladara koje su pisane ćirilicom poput Povelje bana Mateje Ninoslava iz sredine 13-og vijeka. Ako izgubimo ćirilicu, ostaćemo bez korijena. Drugi narodi koji tek traže svoj identitet jedva čekaju da preuzmu našu istoriju kao što su nam oteli jezik i preimenovali ga. Bošnjaci izmišljaju da je Bosančica posebno pismo, a Hrvati protjeruju ćirilicu i istovremeno drže naučne skupove o tzv. hrvatskoj ćirilici sve da bi imali kontinuitet sa Poveljom Kulina bana i drugim ćiriličnim spomenicima koji su pisani na narodnom, srpskom jeziku. Taj kontinuitet im je potreban zato i falsifikuju istoriju.
Koliko je važno očuvati i upotrebljavati ćirilicu kao identitetski simbol srpskog naroda govori Božićna čestitka Denisa Zvizdića, visokog zvaničnika SDA. Osim RTRS niko se nije osvrnuo na Zvizdićevo skrnavljeljnje srpskog imena i to u sred Mitropolije dabrobosanske u Sarajevu. Njegove riječi nedvosmisleno upozoravaju šta bi bilo sa Srbima na prostoru BiH , da ostanu bez Republike Srpske.
“Dozvolite mi da čestitam Božić bosanskim pravoslavcima i svim pravoslavnim u BiH” –reče tada Zvizdić,nije objasnio ko su to “bosanski pravoslavci”?
Po kvazi istoriji na kojoj istrajavaju u Sarajevu a koja se iščitava iz Zvizdićeve čestitke , Srbi su “bosanski pravoslavci” a ćirilica je “bosančica”. I nije to prvi pokušaj rasrbljavanja Srba. Od Benjamina Kalaja, preko zablude zvane jugoslovenstvo, zabrane ćirilice u NDH do prihvatanja da svoj jezik zovemo srpsko-hrvatskim, Srbi bježe od ćirilice i prihvataju nametnuti narativ da su oni koji je koriste ksenofobi ili nacionalisti. Za ljubitelje narodne muzike podsmješljivo se govori da slušaju „ćirilicu“, kao nešto retrogradno što dolazi sa pravoslavnog istoka. Nedopustivo je, a sami smo tome krivi da se ćirilica identifikuje na socio-lingvističkom nivou sa neprosvjećenošću i turbo–folkom.
I šta učiniti? Dozvoliti da nam Zvizdić i slični koji su kako kaže veliki Meša Selimović… „do juče bili ono što danas žele da zaborave. Ali nisu postali ni nešto drugo.“ …nameću identitet „bosanskih pravoslavaca“ koji pišu na latinici ili ozbiljnom kampanjom kroz obrazovni sistem, medije ali i porodicu mladim naraštajima usađivati uvjerenje da je ćirilica jedno od najljepših pisama. Da njenim korištenjem i isticanjem zapravo dobijamo u nacionalnom i ekonomskom smislu. Pa, u ruskim gradovima svjetski i evropski brendovi istaknuti su na ćirilici, i to ne smeta Mekdonaldsu , Koka koli i drugima. Zašto i mi to ne radimo?
Kada već toliko idealizujemo sve što dolazi sa latiničnog Zapada trebali bi da znamo da je slavni irski pisac Džordž Bernard Šo, jedini dobitnik Nobelove nagrade i Oskara, smatrao srpsku ćirilicu najsavršenijim pismom na svijetu. Ostavio je ogroman novac, onom Englezu koji uspije da reformiše i uprosti englesku abacedu po uzoru na Vukovu ćirilicu. Do danas niko nije uzeo nagradu. A mi ? Mi se i dalje pravimo Englezi i zapostavljamo ćirilicu. E, ja neću da budem Englez.
Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici “Kolumne” su isključivo lični stavovi autora tekstova i ne odražavaju stavove redakcije portalacitajfilter.com