Penzionerka Divna zlatne ruke ima
Izvor: SRNA/ D.A.
Divna penzionerske dane provodi pletući, heklajući, šijući, vezući, izrađujući ukrasne predmete okamenjenom čipkom i dekupaž tehnikom, praveći unikatan nakit i čestitke, te slikajući na staklu i drvetu.
Divna Popović Gajović /57/ vratila se iz Beograda u rodni Sokolac gdje se prepustila čarima ženskog ručnog stvaralaštva i penzionerske dane ispunjava izlažući na sajmovima sa drugaricama iz sokolačkog Udruženja građana “Aurora”.
Divna plete od malih nogu, rođena je u sokolačkom selu Pobratci gdje je bila petnaesti član porodične zadruge Milisava Popovića u kojoj se za šestoro ženske čeljadi govorilo da što očima vide, to rukama stvore.
Gajovićeva ističe da je odrastanjem savladala sve načine izrade narodnih rukotvorina, a talenat je otkrila na prvim časovima likovnog vaspitanja.
Ona se prisjeća da je uz tetku Iknu naučila da šije, te je prvu suknju sašila kada je imala 12 godina, dok je sve ostale vještine zlatnih ženskih ruku kopirala od tetke Mileve.
“Moj poziv šumarskog inženjera nije me mogao udaljiti od ručne radinosti, tradicionalnih i modernih načina izrade odjevnih i ukrasnih predmeta, već je pomogao da se usavršavam u poslu koji je moja prava ljubav”, kaže Gajovićeva.
Gajovićeva se po povratku u rodni kraj nakon penzionisanja, prije nepune četiri godine, pridružila Sekciji za društveni položaj žene sokolačkog Udruženja “Aurora” i nastavila da plete, hekla, šije, veze, izrađuje ukrasne predmete okamenjenom čipkom, dekupaž tehnikom, pravi unikatan nakit i čestitke, te slika na staklu i drvetu.
“Ponosna sam na dio narodne nošnje romanijskog kraja, muške rukavice i torbu u etno-stilu, te vezenu i heklanu posteljinu koju sam izradila od mješavine tkanog lana i pamuka”, ističe Gajovićeva.
Gajovićeva se priprema za drevnu etno-tehniku – pustovanje /filcanje/ vune, kako bi ušla u proizvodnju odjevnih i upotrebnih predmeta od presovane vune poput kapa, šalova, torbi, rukavica, pa i nakita.
Prema njenim riječima, Udruženju “Aurora”, koje okuplja žene vrijednih ruku, zarada nije jedini cilj, nego su to i druženje i duhovna ispunjenost u stvaranju lijepog i korisnog.
Ona naglašava da su im, ipak, potrebni bolji uslovi za promociju i dolazak do kupaca.
“Sarađujemo sa mnogim sličnim organizacijama, razmjenjujemo iskustva i nastojimo da se pridružimo Poslovnim ženama BiH kako bi došle do poznatijih izložbenih punktova, te boljeg plasmana naših raznovrsnih i unikatnih proizvoda od prirodnih materijala kakvi se teško mogu naći u savremenom svijetu prepunom nezdravih sirovina”, kaže Gajovićeva.
Izložbeni štandovi “Aurore” već godinama privlače posebnu pažnju posjetilaca na sajmovima i izložbama tradicionalne radinosti u Istočnom Sarajevu, Sarajevu, Zvorniku, na Palama i Han Pijesku.
Na svim sajmovima tradicionalnog stvaralaštva, kako kaže, izložbeni štand “Aurore” uvijek se ističe po raznovrsnosti i kvalitetu narodnih rukotvorina i tradicionalnim jelima romanijskog i glasinačkog podneblja.
Gajovićeva podsjeća da je štand “Aurore” bio zapažen i na nedavnom Sajmu ženskog preduzetništva na Tvrdimićima kod Istočnog Sarajeva, dok su za učešće na “Danima tikve”, u okviru manfestacije “Kupuj domaće, jedi zdravo”, dobili zahvalnicu.
Gajovićeva vjeruje da će ženama sokolačke “Aurore” biti omogućen i odlazak na Sajam ručnih radova u Banjaluci, gđe bi svojim radovima najbolje predstavile sve karakteristike narodnog stvaralaštva romanijskog kraja, što je i cilj djelovanja Udruženja.
.
