Opis našeg grada iz 1927.

Autor: FILTER/A.K.

Prostor na kome živimo je bogat istorijskim nasljeđem, ali ga mi malo poznajemo. Koliko ljudi zna za turbe u Topliku i kameni most na Tilavi? Za stećak kneza Pavla zna se zahvaljujući entuzijazmu pojedinaca koji su uradili dosta toga na popularisanju lokacije i uopšte saznanja o nekropoli Pavlovac. Do danas ništa nije urađeno ni na zaštiti jednog od najvećih stećaka u BiH, kao ni na uređenju same lokacije koju je opisao prvi direktor sarajevske gimnazije Ivan Zoh davne 1881. godine.

Preteča današnjeg Sarajeva je bilo naseljeno mjesto i kasnije župa Vrhbosna. Najznačajnija mjesta u okviru župe Vrhbosna su bila utvrđeni grad Hodidjed, Gradac iznad Kotorca, Bulozi i Tornik. Turskim osvajanjima dolazi do propasti Vrhbosne, a sjeveroistočno od današnjeg Istočnog Sarajeva (?!?) niče novo naselje-buduće Sarajevo.

Dosta istoričara je u svojim radovima lociralo Vrhbosnu, a nama najzanimljiviji rad je djelo Mihovila Mandića “Postanak Sarajeva” u kojem ovaj hrvatski naučnik locira Vrhbosnu na teritoriji današnjih opština Istočno Novo Sarajevo i Istočna Ilidža. Ovaj članak iz 1927. godine objavljen u časopisu “Narodna starina” (izlazio od 1922-1937, jedno vrijeme bio glasnik Muzeja grada Zagreba) daje zanimljive opise naselja (Toplik, Tilava, Lukavica, Kotorac…) iz tog perioda.

Konstatovano je, da je još u praistorijsko doba bilo naselje u Butmiru kod Ilidže, pa utvrda na Gradcu kod Kotorca, na brdu Naklu kod Vojkovića i na Rogošu kod Blažuja. Dodamo li tome bezimenu Gradinu, 250 m iznad Vrutaka kod Vrela Bosne, na kojoj smo 1923. našli objekata iz brončanog doba, pa Zlatište i Debelo brdo kod Sarajeva, dobijamo čitav niz tih najstarijih naselja i utvrda u obliku vijenca sa središtem u Butmiru. Njima je bilo zaštićeno i opasano sarajevsko polje u pradavna burna vremena.

Zna se samo toliko, da je Vrhbosna u XIV i X. vijeku bila znamenita varoš po svome opsegu, utvrđenju i broju stanovnika nadalje da su ovdje bili nastanjeni i dubrovački trgovci, koji god. 1379. odatle šalju izvještaj svome vijeću (Jireček, Handelstrassen und Bergwerke von Serbien und Bosnien wiihrend des Mittelalters, str. 85.) j još nam je dokumentarno zajamčeno, da je ovdje pokopan veliki knez Pavao Radinović kao žrtva urote, koju su skovali kralj Ostoja i Sandalj Hranić (god. 1415.j gl. Klaić, Povjest Hrvata, II. sv., 2. dio, str. 96.).

Više je ostalo od rimskih sredovjekovnih starina oko Gornjeg Kotorca, Tilave, Lukavice i Toplika.

Ispod poznatog nam Gradca ima poveće sredovječno tzv. “Crnač” groblje sa kojih 30 stećaka. Jedan takav nadgrobni spomenik ima natpis (pročitan i publikovan od Dr. Ć. Truhelke u Glasniku zemaljskog muzeja 1896.), koji govori o životu pokojnikovu i da leži na svojoj zemlji. Sam natpis ne kaže dakle mnogo, ali ovo nas groblje uvjerava da je tu bilo veće naselje, u srednjem vijeku. Sudeći pak po nalazima rimskih cigli na njivama kod susjednog srpsko-pravoslavnog groblja na humku Crkvini, biće to naselje i starije.

Još je veće sredovjekovno groblje na Pavlovcu kod Toplika. Tu je bilo preko 100 stećaka, ali su razneseni pa se vide samo još jame, što su ostale udubljene od teškog nadgrobnog kamenja.

Uza sve to ostao je do danas jedan ogroman stećak, neobično lijepo i pravilno vještački istesan u obliku velikog sarkofaga. Dimenzije su mu ove: sarkofag je na podnožju dugačak 2’51 m, širok 1’57 m, avisok 1-61 mi dužina mu je na krovu 2’64 m, širina 1·64 m; a kosa stranica na krovu – 90 cm; visina pobočne stranice je 1’24, a središnja je stranica 1’58 m visoka; podnožje mu je dugačko 2’95 m, široko 2’20 mt a debelo 75 cm.

Prema tome se znatno ističe među ostalim stećcima na Pavlovcu i spada među najveće nadgrobno kamenje u BiH. Podnožje mu je na jednoj strani upalo u zemlju, a na drugoj strani su ga već davno potkopali kopači blaga. U takvom stanju našao ga je još Dr. Ivan Zoch, prvi direktor sarajevske gimnazije putujući god. 1881. ovim krajem sa svojim đacima u naučne svrhe (gL Izvještaj c. kr. realne gimnazije u Sarajevu za šk. god. 1881.-1882.). Poslije toga čini se, da stanovnici okolnih sela: Lukavice, Toplika i Kobiljdola ne diraju u taj stećak, jer vele, da im se jednom u groblju prikazivalo, i da od tog ne mogu nikako da materijalno napreduju.

U narodu se do danas sačuvala tradicija, po kojoj je to grob kneza Pavla, pa je po njemu prozvan i brežuIjak Pavlovcem. S narodnom tradicijom podudara se i gore navedeni istorijski fakt, da je veliki knez Pavle Radinović umoren kod Sutieske i pokopan u Vrhbosni (god. 1415.). O njegovu umorstvu opširno je izvijestio dubrovačko vijeće tadašnji dubrovački poslanik na bosanskom dvoru u Sutisci, koji je bio očevidac tog nesretnog događaja i njegovih sudbonosnih posljedica. (Klaić, Poviest Bosne, str. 253. i sl).

U sarajevskoj okolini nema nigđe ni jednog tolikog i tako izrađenog nadgrobnog kamena, koji su gradski posjetioci svojim potpisima u novije doba na jednoj strani išarali i iznakazili, pa da je Vrhbosna bila pod Bijelom tabijom, održao bi se bar jedan tome sličan, jer ga zbog ogromne težine niko živ ne bi mogao s njegova položaja maknuti. On je ostao bez natpisa i heraldičkih znakova, jer je za prve provale Turaka (god. 1416.) nastao toliki metež u zemlji, da se je narod što razbjegao, što ozbiljno pripremao, te svu brigu i pažnju posvećivao obrani važnog, utvrđenog grada Vrhbosne i niko nije dakle imao vremena, da taj spomenik kao sve ostale veće i ljepše stećke ukrasi i natpis ureže (ukleše).

Ispod Gradca (kod Kotorca), a isto tako između Kotorca i Lukavice održao se do danas komadić sredovjekovnog puta, kojemu se vidi nastavak kod Toplika i Tilave, pa dalje kod Petrovića i Tvrdimića pod Trebevićem. Na tome putu ima još i sada na 2-3 mjesta po nekoliko starinskih hrastova, koji su očevidno zasađeni lu obliku drvoreda, da štite putnike od sunčane žege.

Taj je put pokaldrman, a vodio je preko sredovječnog mostića nad potokom Tilavom. Dužina je te ćuprijice 6 m, širina samo 2 m, a visina 2’73 m. I ona je pokadrmana, a po neznatnoj širina jasno se vidi, da je služila za pješake i konjanike, dakle za srednjovjekovni saobraćaj koji se vršio ponajviše na konjima.

Pod brdom Vranješ, pokraj druma u Lukavici ima staro muslimansko groblje sa desetak nišana. Tu je nekada bilo turbe, pa je na specijalnoj karti to mjesto obilježeno sa “Han Turbe«. Ovdje su po narodnoj tradiciji pokopani borci za prve turske navale na Vrhbosnu. Nišani su bez natpisa, pa nije moguće kontrolirati istinitost te tradicije.

U Topliku je neobično lijepo ozidano 4 uglato vrelo od tesanog kamena kao kakav ostatak od nekadašnjeg bunara. U blizini je veliko turbe sa 2 nišana, od kojih je jedan već izvaljen, zidano od tog istog tesanog kamenja kao ono vrelo i mostić na Tilavi. U tome lijepom mauzoleju počiva – po tradiciji – brat velikog kneza Pavla, koji je za prve turske invazije prešao na islam. Više toga turbeta ima nekoliko zidanih sredovječnih grobnica, a u šljiviku povrh tih grobnica vide se jame, gđe se mogu razabrati temelji starinske zgrade, koju narod zove »Zidine«. Iznad »Zidina« je njiva, a povrh njive gaj, u kojem ima opet nekoliko sredovječnih grobova.

Navedene starine jasno govore, da se ovđe između Gornjega Kotorca i Toplika sterala srednjovjekovna varoš Vrhbosna, koja je možda dopirala sve do Lukavice.

Tu varoš valja dakle tražiti u istočnom trokut u, kojemu je vrh u nekadašnjoj utvrdi Gradcu, a osnovica pravac Lukavic a- Toplik. Osnovica je dugačka 1 km 800 m, a kraci (Gradac-Lukavica i Gradac-Toplik) po-2 i pol km. Opisana groblja bila su prema tome na kraju cima te srednjovjekovne varoši, koja je po opsegu i Površini znatno zaostajala za današnjim Sarajevom.

Sarajevo poslije propasti srednjovjekovne Vrhbosne od Osmanlija osnovano, a sagrađeno između 1460. i 1550. kojih 9 km sjeveroistočno od napuštenog sredovjekovnog grada Vrhbosne.