MOMO SKOKIĆ: Sport od mladih pravi dobre i uspješne ljude
AUTOR: FILTER/ V.Č
Šesnaeste Zimske olimpijske igre održane su 1992. godine u Albervilu, Francuska. Tadašnja Jugoslavija imala je 25 predstavnika, 22 muška takmičara i 3 ženska. Ovo je bilo poslednje takmičenje na kojem su jugoslovenski sportisti nastupili pod nazivom SFRJ.
Jedan od takmičara bio je i naš sugrađanin, Momo Skokić, poznat kao vrhunski sportista i altruista.
“Rođen sam 1.7.1968. godine u Opštini Stari Grad, Vučija Luka. Još kao devetogodišnjak počeo sam se baviti sportom, trenirao sam za Smučarski klub Romanija Pale, a uporedo sam trenirao i atletiku u Atletskom klubu Željezničar iz Sarajeva“, počinje priču Skokić.
Bio je republički prvak Bosne i Hercegovine 1983., 1986. i 1987. godine u disciplini kros.
1987. godine bio je prvak tadašnje Jugoslavija u skijaškom trčanju. Zanimljivo je da je tada pobijedio takmičare koji su nastupali na ZOI 1984.
“Volio bih napomenuti da sam i pored zimskih sportova, često trčao maratone te sam završio kao osmoplasirani na Beogradskom maratonu, a trčao sam i mnoge druge poput novosadskog maratona, prijedorskog, trebinjskog…Od 1990. do 1992. svaku trku sam pobijedio“, priča naš sugrađanin.
Na olimpijskim igrama u Abervilu takmičio se u nordijskom trčanju na 50 kilometara, od toga trideset kilometara je trčao iza prvoplasiranog ali, nažalost, srce više nije izdržalo napor i nije mogao nastaviti trku. Smatra da je uzrok toga neadekvatna oprema, nedovoljna istreniranost i medicinska podrška.
“Jednostavno bilo je preskupo adekvatno se pripremiti, a svi znamo u kakvom stanju je bila naša tadašnja država. Učešće na olimpijskim igrama je san svakog profesionalnog sportiste, možda da je situacija bila drugačija i ishod bi bio drugačiji ali svejedno ponosan sam“
2000. i 2004. godine imao je normu za nastup na ZOI, ali zbog, kako kaže, miješanja politike u sport nije nastupio.
“Za mene je to najbolniji trenutak u karijeri. Znao sam da zaslužujem i da sam spreman da nastupim ali zbog politike bio sam onemogućen. Kao da je život prestao u tom trenutku, mislim da bi se svaki porfesionalni sportista isto tako osjećao. Trpio sam ogroman psihički pritisak. Zbog svoje ljubavi prema sportu zapostavio sam lični život kao i porodicu. “
Povukao se 2006. godine a tada je bio trećeplasirani u prvenstvu Bosne i Hercegovine u biatlonu.
Danas je najponosniji na svoju djecu.
Savo(12) i Sara(11) su ove godine bili prvaci BiH kao pioniri na trkama od 3 i 4 kilometra.
“Poručio bih mladima da se više posvete sportu, bar rekreativno. Mislim da tehnologija loše utiče na mlade jer im oduzima previše vremena. Sport od mladih pravi dobre i uspješne ljude, a ne prestupnike“, kaže Skokić i za kraj posebno naglašava da sport i politika ne idu zajedno i da ih ne treba spajati.
